Agram

Zagreb u jezeru slika!
Ako je jedna slika tisuću riječi, onda je tisuću slika čitav roman.
Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera) 1904. godine Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera) 1905. godine Razglednica je putovala 1905. godine. Poleđina razglednice je namijenjena samo za adresu. Na trgu se tada nalazilo različito drveće i grmlje: pačempres, javor, šimšir, hortenzija magnolija, tisa. Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera) 1908. godine Naklada tiskare i papirnice A. Brusina, Edgar Schmidt, 1908. Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera) 1915. godine
Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera) 1916. godine Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera) 1917. godine Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera) 1919. godine Akademički trg i HAZU bez kipa sv. Jurja, razglednica, 1919. Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera) 1926. godine. Postavljanje spomenika Josipu Juraju Strossmayeru kipara Ivana Meštrovića,
Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera) 1933. godine Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera) oko 1900. godine Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera) oko 1905. godine, zapdana strana Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera) oko 1906. godine Razglednica je putovala 1906. godine. Na trgu se tada nalazilo različito drveće i grmlje: tisa, pačempres, tuja, šimšir, javor.
Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera) oko 1910. godine Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera) oko 1911. godine, pogled na istok Razglednica prikazuje istočnu stranu Akademičkog trga (danas Trg Josipa Jurja Strossmayera) s parkom u središtu. Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera) oko 1911. godine, pogled na zapad Razglednica prikazuje zapadnu stranu Akademičkog trga (danas Trg Josipa Jurja Strossmayera), dio njegove sjeverne strane, odnosno sjevernu fasadu zgrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti s perivojem. Otisak je ručno obojen. Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera) oko 1915. godine
Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera) oko 1915.-1920. godine Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera) pogled na zapad Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera), Hotel Palace Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera), palača Vranyczany
Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera), razglednica Alexanderove stube 23. studenog 2020. godine Stube Šandora Alexandera povezuju Dežmanov prolaz i Rokov perivoj. Stube su nazvane po Šandoru Alexanderu, članu ugledne zagrebačke židovske obitelji industrijalaca i filantropa Alexander. Danas su jedna od prepoznatljivih pješačkih veza između Britanskog trga i mirnog, stambenog dijela Rokovog perivoja. Nalaze se pokraj stambeno-poslovne zgrade u Dežmanovoj 9, koja je također dio ostavštine obitelji Alexander. Alexanderove stube 31. listopada 2017. godine Stube Šandora Alexandera povezuju Dežmanov prolaz i Rokov perivoj. Stube su nazvane po Šandoru Alexanderu, članu ugledne zagrebačke židovske obitelji industrijalaca i filantropa Alexander. Danas su jedna od prepoznatljivih pješačkih veza između Britanskog trga i mirnog, stambenog dijela Rokovog perivoja. Nalaze se pokraj stambeno-poslovne zgrade u Dežmanovoj 9, koja je također dio ostavštine obitelji Alexander. Autobusni kolodvor 1963. godine. Autobusni kolodvor je pušten u promet 04. srpnja1962. godine. 1987. godine je izgrađen novi Autobusni kolodvor
Autobusni kolodvor, Avenija Marina Držića, oko 1965. godine Autobusni kolodvor, Avenija Marina Držića, oko 1968. godine Autobusni kolodvor, Avenija Marina Držića, oko 1987. godine Autobusno stajalište, Cesarčeva ulica, 1962. godina
Avenija Marina Držića u izgradnji, oko 1970.-1975. (Foto Marija Braut) Avenija Marina Držića, zagrebačka petlja, oko 1975. godine Bakačeva - Pod zidom, 1931. godine Bakačeva kula 1905. godine, podignuta na mjestu srušene crkve sv. Emerika, knjižnica Metropolitana i dio renesansnog obrambenog zida katedrale su srušeni 1906. godine
Bakačeva ulica koja vodi do tržnice na trgu ispred katedrale, oko 1905. godine Bakačeva ulica s katedralom, oko 1905.-1910. godine Bakačeva ulica, 1898. godina Bakačeva ulica, Kaptol, oko 1950. godine
Bakačeva ulica, lijevo stara Vlaška, oko 1975. godine Bakačeva ulica, oko 1905.-1910. godine Bakačeva ulica, oko 1935.-1940. godine Bakačeva ulica, oko 1960. godine
Bakačeva ulica. Kaptol, procesija, oko 1925.-1930. godine Bakačeva-Jelačić plac 1905. godine Baroševa ulica (današnja Branimirova), oko 1927. godine Bazilika Presvetog Srca Isusova, Palmotićeva 1900. godine, razglednica
Bazilika Presvetog Srca Isusova, Palmotićeva 1926. godine Bazilika Presvetog Srca Isusova, pročelje Bazilika Presvetog Srca Isusova Beluševo klizalište na Marulićevom trgu Zagreb oko 1878. godine Do otvorenja gradskog vodovoda 1878. godine klizalište na Marulićevom trgu polijevalo se vodom iz tada otvorenog potoka Tuškanac, koji je tekao od Sofijinog puta (danas Dubravkin) preko Ilice do trgova zapadnog kraka Lenucijeve zelene potkove i dalje prema Savi.
Benzinska postaja Siget oko 1960. godine Benzinska pumpa INA, Trg Marka Oreškovića (današnji Langov trg) 1970-ih godina Benzinska pumpa INA, Trg Marka Oreškovića (današnji Langov trg), oko 1970.-1975. godine Benzinska stanica kod HNK Pojava prve benzinske stanice zabilježena je u Zagrebu 1932. godine u Šoštarićevoj ulici 12. Njome se koristila privatna nabavljačka zadruga vlasnika Autotaksa čije ime je bilo „Autozov”, a kao komercijalna institucija bila je protokolirana kod Kraljevnoga sudbenog stola. Ostale su stanice bile su u Martićevoj 13, ispred HNK-a, na današnjem Trgu žrtava fašizma, na Starčevićevu trgu i na nekoliko drugih lokacija. Jedna od najstarijih stanica tada u okolici Zagreba, čije je konture i danas moguće primijetiti, bila je benzinska stanica u Samoboru, dok je u Gospiću stari model stanice postojao čak do 1963. godine. Prve stanice za današnje standarde bile su primitivne jer se benzin crpio na ručni pogon budući da je Zagreb struju dobio tek 1908. godine. Jedini benzin koji se mogao kupiti na prvim stanicama zvao se Sphinx, a uz benzin prodavalo se i Mobil-oil i Shell ulje.
Beogradska ulica (današnja kneza Višeslava), oko 1932. godine Berislavićeva ulica, 1900. godina Bogovićeva ulica 80-ih godina, Jugoton Bogovićeva ulica 1937. godine
Bogovićeva ulica, oko 1943. godine Bolnica dr. Ozren Novosel (današnja Klinička bolnica Merkur), Zajčeva ulica, oko 1978. godine Bolnica Male Braće 1931. godine. Zakladna bolnica je srušena od 16. veljače do 24. travnja 1931. godine Bolnica Male Braće 1934. godine, Ostaci i Gajevoj ulici prije rušenja. Istočno krilo Zakladne bolnice s ljekarnom srušeno je 1935. godine
Bolnica Male Braće, 1911. godine Zakladna bolnica ili Bolnica milosrdne braće osnovana je 1791.godine, nakon što je Zagreb poharala epidemija gripe, a iz Beča došao prijedlog da se po uzoru na pariški Hotel-Dieu, odnosno po uzoru na novu bečku Opću bolnicu, sagrađenu po želji car Josipa II., sagrade slične bolnice "po svoj provinciji". Na Griču, na Kaptolu i u Vlaškoj ulici već su postojali kseno¬dohiji, azili za starce i ubožnice, s vlastitim zakladama. Grička bolnica se nalazila u Dugoj ulici, dok je ubožnica bila u Kožarskoj ulici. Osim toga posto¬jale su kaptolska i biskupska bolnica te Zaklada građanina Stillera. Bolnica Male braće, pročelje Zakladne bolnice 1930. godine Sve navedene zaklade sabrane su u jedinstvenu bolnicu čija je gradnja započela 1794.godine, ali je dovršena tek 1800.godine potporom biskupa Maksimilijana Vrhovca. Kako je to bilo doba napoleonskih ratova, zgrada je najprije postala vojna bolnica. Tek se od 1803.godine, na zauzimanje županije, zgrada počela upotrebljavati za liječenje građana. Bolnica je otvorena 23. kolovoza 1804. za 32 bolesnika, a uprava je dana Milosrdnoj braći iz Bratislave. Oni su obavljali dužnosti ljekarnika i kirurga. Bolnica je uskoro došla na dobar glas, pa je 21. siječnja 1811.godine Rudolf Lamprecht u njoj pokušao osnovati privatnu kiruršku školu. Puno službeno ime bolnice bilo je Javna opća bolnica Milosrdne Braće na Jelačićevom trgu, odnosno Bolnica Milosrdne braće. Pravni status bolnice bio je da je privatna bolnica s pravom javnosti, odnosno za plaćanje bolno-opskrbnih troškova jamčila je kraljevska zemaljska vlada. Bolnička se zgrada isprva nalazila na Jelačićevu trgu, ali je 1931. porušena i smještena u drugu zgradu. Drugu bolnicu u Zagrebu, Bolnicu sestara milosrdnica, osnovao je 1841. kardinal Juraj Haulik. Uz nju je sazidao zgradu današnjega samostana u Frankopanskoj ulici. Bolnica je počela s radom 1. siječnja 1846.godine sa 12 kreveta. Bila je povjerena sestrama sv. Vinka Paulskoga, koje su došle iz Tirola. Bolnica je dugo bila u sklopu samostana. Kasnije je za nju sagrađena zgrada u Ilici br. 83, a danas je u velikim zgradama u Vinogradskoj ulici. Bolnica Milosrdnih sestara (današnja Bolnica Sestara milosrdnica), Vinogradska cesta, oko 1930-1935. godine Bolnica Milosrdnih Sestara, Vinogradska cesta, 1944. godina
Bolnica Milosrdnih sestara, Vinogradska cesta, oko 1935. godine Bolnica Rebro, Kišpatićeva ulica, oko 1950. godine Bolnica Rebro, Kišpatićeva ulica, oko 1960. godine, glavni ulaz Bolnica Rebro, Kišpatićeva ulica, oko 1960. godine, snimka iz zraka
Bolnica u Petrovoj. Zemaljsko rodilište, Petrova ulica, oko 1925.-1930. godine Bombardiranje Zagreba, 22. veljače 1944. godine Borongaj 1942. godine, Mercedes, poklon A. Hitlera A. Paveliću Bosanska ulica, oko 1930. godine
Botanički vrt, Mihanovićeva ulica, oko 1930. godine Botanički vrt, oko 1905.-1910. godine Botanički vrt, ulaz, razglednica iz 1904. gidne Branimirova cesta, 1956. godina
Bregovita ulica (današnja Tomićeva ulica), oko 1905. godine Bregovita ulica (današnja Tomićeva), oko 1900. godine Bregovita ulica sa stubama prema kuli Lotrščak na mjestu gdje je danas uspinjača Cesarčeva ulica, Trg Republike (danapnji Trg bana Jelačića), oko 1980. godine
Cmrok, ljetnikovac Leskovac 1900. godine Crkva sv. Blaža 1920. godine Crkva sv. Blaža 1983. godine Crkva sv. Blaža u izgradnji 1912. godine Ideja o izgradnji crkve i pripadajućeg župnog dvora javlja se sedamdesetih godina 19. stoljeća na poticaj prebendara Eduarda Suhina koji 1888. godine ustupa prebendarsko zemljište na uglu Primorske ulice i Prilaza Gjure Deželića za izgradnju nove župne crkve. Početkom 20. stoljeća raspisan je natječaj za idejno rješenje izgleda crkve te među pristiglim radovima pobjedu odnosi rad arhitekta Viktora Kovačića s naslovom »DEO«. Kako je Kovačić neko vrijeme boravio u Ravenni tako je pod dojmom tamošnjih ranokršćanskih građevina zamislio izgled ove crkve. Gradnja crkve započela je 1912., a dovršena je 1915. godine.
Crkva sv. Blaža, arhitekt Viktor Kovačić, izgrađena 1912. godine, križanje Primorska ulica i Prilaz JNA (današnji Prilaz Gjure Deželića), oko 1980. godine Crkva sv. Blaža, pogled na pročelje iz zraka Crkva sv. Blaža Crkva svetog Blaža je župna crkva čiji arhitekt je Viktor Kovačić i nalazi se u Zagrebu na adresi Prilaz Gjure Deželića 64. Presvođena je velikom armiranobetonskom kupolom, promjera oko 18 metara, prvom takve vrste na ovim prostorima. Crkva sv. Franje Asiškog s franjevačkim samostanom na zagrebačkom Kaptolu Prvi franjevački samostani na području sjeverne Hrvatske grade se u 13. stoljeću, još za života svetoga Franje Asiškog koji je prema predaji posjetio Zagreb, a najstariji je upravo zagrebački na Kaptolu. Pretpostavljalo se da današnja crkva, koja je građena između 1255. i 1264. godine, leži na temeljima starije crkve iz 1228. godine, ali novim arheološkim istraživanjima nakon potresa, otkriveni su grobovi i temelji starije crkve iz 11. stoljeća. Smatra se jednom od najranijih propovjedničkih dvoranskih crkava s dugim korskim svetištem u Srednjoj Europi.
Crkva sv. Franje Asiškog s franjevačkim samostanom, pročelje iz Opatovine Crkva sv. Franje Asiškog s franjevačkim samostanom, samostanski kompleks sa zvonikom Crkva sv. Franje Asiškog, skidanje kape zvonika poslije potresa 1880 Crkva sv. Franje Asiškoga na Kaptolu, arhivska fotografija Prvi franjevački samostani na području sjeverne Hrvatske grade se u 13. stoljeću, još za života svetoga Franje Asiškog koji je prema predaji posjetio Zagreb, a najstariji je upravo zagrebački na Kaptolu. Pretpostavljalo se da današnja crkva, koja je građena između 1255. i 1264. godine, leži na temeljima starije crkve iz 1228. godine, ali novim arheološkim istraživanjima nakon potresa, otkriveni su grobovi i temelji starije crkve iz 11. stoljeća. Smatra se jednom od najranijih propovjedničkih dvoranskih crkava s dugim korskim svetištem u Srednjoj Europi.
Crkva sv. Franje Asiškoga na kaptolu, unutrašnjost prije i poslije potresa u ožujku 2020. godine Crkva sv. Franje Asiškoga u Zagrebu, panoramska snimka Crkva sv. Ivana Krstitelja, Nova Ves Crkva sv. Ivana Krstitelja, pročelje
Crkva sv. Ivana Krstitelja Crkva sv. Katarine, Katarinin trg, oko 1975. godine Crkva sv. Katarine, oko 1900. godine Crkva sv. Katarine, portal
Crkva sv. Marije, Dolac 1925. godine Pretpostavlja se da je ova dragocjena barokna građevina, Crkva Sv. Marije izgrađena neposredno nakon provale Tatara, sredinom 13. stoljeća te se zbog toga smatra jednom od najstarijih crkava u Zagrebu. U to doba biskup Timotej gradi novu katedralu, dok Crkva Sv. Marije služi kao stolna crkva o kojoj se skrbe redovnici cisterciti. Nakon njihova odlaska iz Zagreba, Crkva Sv. Marije kratko je napuštena, a 1511. godine postaje župna crkva na mjestu koje se zvalo Dolec (Dolac). Crkva sv. Marije, Dolac, Kaptol Radio Zagreb je od siječnja 1933. godine pa do Drugog svjetskog rata iz Crkve Svete Marije prenosio nedjeljne svete mise. Crkva sv. Marije, Dolac Crkva Sv. Marije nije stradala u velikom potresu 1880. godine pa je služila za bogoslužje tijekom obnove Katedrale. Uz Crkvu do sredine 19. stoljeća postojalo je groblje, a posljednji je u Crkvi pokopan zagrebački biskup dr. Josip Lang 1927. godine. Nakon rušenja Dolca 1925. godine i gradnje nove tržnice, Crkva Sv. Marije ostala je skrivena iz novih zgrada, otvorena još jedino prema zapadu i Tkalčićevoj ulici. Crkva sv. Marije, podzemne grobnice na Dolcu, 1928. godine (Foto Rudolf Firšt)
Crkva sv. Marije, zvonik, Dolac U svojoj dugoj povijesti Crkva Sv. Marije mijenjala je izgled i namjenu. Za vrijeme građanskih ratova i najezde Turaka prema Zagrebu, u Crkvi se nalazilo spremište oružja. Preuređenje u baroknom stilu započelo je 1740. godine, i to u nekoliko etapa kada Crkva dobiva vitki toranj. Kipovi na oltarima i reljef propovjedaonice radovi su ljubljanskog kipara i graditelja Franje Rottmana, a iluzionistička freska iza oltara slovenskih slikara, oca i sina Franca i Krištofa Jelovšeka. Crkva sv. Marije Crkva sv. Marka, Markov trg, oko 1900. godine Crkva sv. Marka, Markov trg, oko 1965.-1970. godine
Crkva sv. Marka, Markov trg, oko 1967. godine Crkva sv. Marka, Markov trg, oko 1970.-1975. godine Crkva sv. Marka, Markov trg, oko 1980. godine Crkva sv. Marka, Markov trg, Ćirilometodska ulica, oko 1965. godine
Crkva sv. Marka, Trg sv. Marka, 1862. godina sa kipom Blažene Djevice Marije ispred južnog portala crkve, grbovi na krovu postavljeni su tijekom obnove nakon potresa 1875.-1882. godine Crkva sv. Marka, Trg sv. Marka, oko 1905. godine Crkva sv. Marka, Trg sv. Marka, prije gradnje zgrade Sabora, 1908. godina Crkva sv. Marka, Ćirilometodska ulica oko 1930. godine
Crkva sv. Marka, Ćirilometodska ulica, oko 1960. godine Crkva sv. Marka, Ćirilometodska ulica Crkva sv. Obitelji u Držićevoj, neposredno nakon izgradnje 1936. godine Dana 23. kolovoza 1936. godine blagoslovljen je kamen temeljac za novu crkvu i odmah se pristupilo gradnji. Crkva je stavljena pod krov pred Božić 1936. godine. Da su se radovi mogli tako brzo i bez zastoja odvijati, najzaslužniji je bio tvorničar Antun Res. On je dao izraditi sve nacrte i donirao materijal koji se mogao naći u njegovoj tvornici katrana koja se nalazila u blizini. Radovima je rukovodio Tomo Jadro, građevinski poslo¬vođa. Župa je službeno utemeljena dekretom nadbiskupa dr. Antuna Bauera, 20. travnja 1937.godine. Za župnika je imenovan Petar Kovačić, dotadanji kapelan župe sv. Petra, kojemu je već prije bila povjerena organizacija poslova oko osnutka župe. Kako uz crkvu nije odmah izgrađen župni stan, za smještaj župnika i za župni ured određen je trosobni stan u Radničkoj cesti br. 16. Za red u crkvi i crkveno ruho brinule su se dvije časne sestre dominikanke. Redovita služba Božja počela se obavljati tek od Velike Gospe 1937. godine. Crkva sv. Petra s novim zvonikom, oko 1930. godine
Crkva sv. Petra, pogled iz Petrove Crkva sv. Petra, pogled iz zraka Crkva sv. Petra, pročelje, snimljeno 29. travnja 2018. godine Crkva sv. Petra, Vlaška ulica, oko 1858. godine
Crkva sv. Petra, Vlaška ulica, oko 1874. godine Crkva sv. Petra, Vlaška ulica, oko 1935. godine Crkva sv. Petra, Vlaška ulica Crkva Uzvišenja Svetog Križa, Siget, oko 1983. godine
Crveni most 1 Crveni most 2 Crveni most 3 Crveni most 1930. godine. Skenirani negativ
Crveni most na izvornoj lokaciji u produžetku Savske ceste (Fotografije Saša Šimpraga) Crveni most. Ostaci nakon nakon poplave 1990. godine 1 Crveni most. Ostaci nakon nakon poplave 1990. godine 2 Crveni most. Ostaci nakon nakon poplave 1990. godine 3
Crveni most Cvjetni (Preradovićev) trg, 1980. godine (Foto Marija Braut) Cvjetni trg 1980, godine (Foto Ivo Eterović) Demonstracije ispred palače JAZU 1920. godine povodom potpisivanja tzv. Rapalskog ugovora o razgraničenju Kraljevine Italije i Države SHS 1920. – Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca predala je Kraljevini Italiji hrvatsku Istru, Rijeku, Zadar, otoke Cres, Lošinj, Lastovo i Palagružu. Tom prigodom u Zagrebu je održan veliki prosvjed. Fotografija prikazuje i transparent s tekstom napisanim na čirilici i latinici -"Jugoslavenski okupirani krajevi".
Dimnjačari Dječji vrtić, Savica, oko 1982. godine Dolac 1920. godine Dolac izgradnja tržnice 1929. godine (Foto Vladimir Horvat)
Dolac izgradnja tržnice 1929. godine Dolac izgradnja tržnice Tržnica je otvorena 1930. godine na mjestu starih zidina koje su srušene (o tome svjedoči ulica Pod zidom). Nakon što je odlučeno da se preseli stara tržnica Harmica na mjestu današnjeg Trga bana Josipa Jelačića, raspravljalo se o lokaciji nove gradske tržnice. Lokaciju između crkve sv. Marije i Kaptola predložio je arhitekt Viktor Kovačić koji je sudjelovao u regulaciji potoka Medveščaka. Osim zidina je porušeno nekoliko kuća u starom gradskom naselju Dolac. Dolac oko 1920. godine Dolac oko 1935. godine, panorama tržnice
Dolac oko 1935. godine Dolac oko 1940. godine Dolac oko 1960. godine Dolac oko 1967. godine
Dolac oko 1970.-1975. godine Dolac, crkva sv. Marije, oko 1935. godine Dolac, Petrica Kerempuh Sjeverno od Dolca je Trg Petrice Kerempuha na kojem se nalazi prodaja cvijeća, a on se na sjeveru nastavlja na Opatovinu s prodajom odjevnih predmeta i raznih obrtničkih proizvoda. Dolac, pogled na Ilički neboder u gradnji, 1957.-1958. godina
Dolac, pogled na Splavnicu Dolac, prije izgradnje tržnice Dolac, spomenik kumici Trg Bana Jelačića i Dolac povezuje ulica Splavnica na kojoj se također prodaje cvijeće. Godine 2006. na tržnici je postavljen kip tradicionalne prodavačice 'kumice Barice', djelo kipara Stjepana Gračana. Kumice su žene iz okolice Zagreba koje uzgajaju vlastito voće i povrće ili rade domaći sir i vrhnje koje prodaju na tržnici. Ime Barica odabrali su građani. Njezina prototip je kumica Đurđica Jančić. Dolac, stara tržnica
Dolac, tržnica Tržnica se nalazi u gradskoj četvrti Gornji grad, Medveščak između Trga bana Josipa Jelačića, Kaptola i Gornjeg grada. Kombinacija je otvorene (za voće i povrće) i zatvorene (za meso, nalazi se ispod otvorene tržnice). Dolac, ulica Pod zidom, Splavnica, oko 1940. godine Dolac Dom Hrvatskog Radiše u Radišinoj ulici (Adžijina, Kneza Mislava) 1931.godine. Društvo za namještanje naučnika u obrt i trgovinu u Zagrebu započelo je s djelovanjem 1903. godine
Dom Sportova, Trešnjevka, Trg Sportova (današnji Trg Krešimira Ćosića), arhitekt Vladimir Turina Domobranska vojarna, Ilica, oko 1910. godine Domobranska vojarna, Ilica, pred Veliki rat Domovinski most 1
Domovinski most 2 Dr. Ljudevit Schwarz (s lentom) na Trgu bana Jelačića prigodom svečanog puštanja u promet električnog tramvaja 1910. godine Odvjetnik dr. Ljudevit Schwarz bio je prvi Židov zastupnik u Hrvatskom saboru. Kao osnivač i dugogodišnji predsjednik dioničkog društva Zagrebački tramvaj gradi belgijskim kapitalom (dionice belgijskog Društva iz Antwerpena) konjski i električni tramvaj u Zagrebu. Radovi su povjereni židovskoj građevinskoj tvrtki Gfrörer i Muskovics iz Budimpešte. Zagreb se dr. Ljudevitu Schwarzu odužio imenom ulice u gradskoj četvrti Maksimir. Draškovićeva - Trg burze, rekonstrukcija pruge 1925. godine Draškovićeva ulica 1950-ih godina
Draškovićeva ulica, oko 1930. godine A Draškovićeva ulica, oko 1930. godine B Draškovićeva ulica, oko 1935. godine Draškovićeva ulica, oko 1943. godine
Draškovićeva ulica, oko 1970. godine Draškovićeva ulica, Pučka škola (današnja škola dr. Ivan Merz) oko 1905. godine Draškovićeva ulica, zemaljska viša djevojačka škola (današnja Klinika za traumatologiju) oko 1905. godine Državna realna II gimnazija, Križanićeva ulica, oko 1938. godine
Državna trgovačka gimnazija, Trg kralja Petra Krešimira IV, oko 1943. godine Dubravkin put, pogeld na Opatičku Dubravkin put, spomenik Miroslavu Krleži Dubravkin put
Dubrovačka avenija oko 1980. godine, tada Aleja Borisa Kidriča Dugave i Travno, oko 1984. godine Dvorac Brezovica 1940-ih godina Etnografski muzej, Mažuranićev trg, oko 1935.-1940. godine
Etnografski muzej, Trg Mažuranića, oko 1975.-1980. godine Fijanova ulica, 7. lipanj 1936. godine Folnegovićevo naselje, oko 1968. godine Francuski paviljon u današnjem Studenskom centar (tada Zagrebački velesajam) na Savskoj cesti 1950. godine Izložbeni paviljon Republike Francuske izgrađen je 1936-1937. godine na lokaciji u Savskoj cesti 25, u sklopu sajamske priredbe Zagrebački zbor. Otvorenja prve izložbe bilo je 17.travnja 1937. godine.
Frankopanska 1925. godine. [Sad sam na Frankopanskoj] Frankopanska ulica oko 1900. godine Frankopanska ulica oko 1905.-1910. godine A Frankopanska ulica oko 1905.-1910. godine B
Frankopanska ulica, gostionica 'K crnom orlu', 1904. godina, razglednica Frankopanska ulica, gostionica 'K crnom orlu' Početkom XX. stoljeća vlasnik gostionice »K crnom orlu« je Franjo Veselić koji koncem 1920-ih godina postaje protagonistom zagrebačkih političkih protesta protiv politike terora u tzv. slučaju Ivana Bernardića. 1930. godine Franjo Veselić je osuđen i utamničen. Po njegovu zatvaranju, vođenje gostionice »K crnom orlu« preuzima HSS-ovac Martin Bednjanec. Gostiona je tada bila poznata po prostranoj terasi s hladom, ispod razgranatih kestena. Iako je sve do 1945. gostionica poslovala pod istim nazivom »K crnom orlu« od 1930. pa sve do kraja rata građani su je više poznavali pod kolokvijalnim imenom: »Kod Bednjanca«. Frankopanska ulica, oko 1910. godine Frankopanska ulica, oko 1912. godine
Frankopanska ulica, oko 1915. godine Frankopanska ulica, oko 1935.-1940. godine Frankopanska ulica, pogled prema jugu, 1900. godina Frankopanska uslica, gostionica 'K crnom orlu' 1904. godine Prizemni objekt na uglu Frankopanske i tadašnje Samostanske (Varšavska) izgrađen je 1710. godine. U njemu se na prijelazu XIX. U XX. Stoljeće (od 1903.) nalazila Gostionica »K crnom orlu«. Vrijeme je to kad se Zagreb počinje širiti prema Savi, a njegov se gospodarski, kulturni i društveni život spuštati s Griča u prostor Donjeg grada.
Frankopanska, gostionica 'K Zagorcu' Poslije rata gostionica postaje restoran »K Zagorcu«, naziv pod kojim ga danas pamte stariji Zagrepčanci. Još su žive uspomene na jednostavnu domaću hranu i nepretencioznu atmosferu u hladu krošnji posljednjeg ugostiteljskog lokala na toj lokaciji. Danas, unatoč tome što objekt ima vlasnika, izgleda ruinirano i nalazi se u sramotnom stanju. Iako neodržavan i zapušten objekt se nalazi pod spomeničkom zaštitom, a postoje i planovi za njegovu revitalizaciju prema uputama konzervatora. Frankopanska, ugao sa Samostanske (danas Varšavske) ulice, prizemni objekt izgrađen 1710. godine Zagreb, 260623. Ugao Frankopanske i Varsavske. Rusevna kuca na uglu Frankopanske i Varsavske ulice, bivsi restoran Kod Zagorca. Foto: Damjan Tadic / CROPIX Frankopanska-Prilaz JNA (danas Deželićeva) 1958. godine Gajeva ulica 1940. godine
Gajeva ulica 1941. godine Gajeva ulica 1987. godine Gajeva ulica, 1987. godine Gajeva ulica, oko 1920. godine
Gajeva ulica, oko 1940. godine Gajeva ulica, oko 1955.-1960. godine Gajeva ulica, početak, oko 1975.-1980. godine Gimnazija, Kušlanova ulica, oko 1940. godine
Glavni kolodvor - Trnjanska pješački nadhodnik pogled sa Trnjanske 1969 godine Glavni kolodvor - Trnjanski pješački nathodnik 1950-ih godina Glavni kolodvor - Trnjanski pješački nathodnik 1958. godine Glavni kolodvor - Trnjanski pješački nathodnik Nathodnik je Izgrađen je 1892.godine (iste godine kada je otvoren Državni kolodvor) jer je željeznička pruga presjekla Petrinjsku. Preko nathodnika se pješice opet moglo do Paromlina, koji je izgrađen još 1862.godine na adresi Petrinjska bb. Od 1892. godine se nastavak Petrinjske, koji se protezao sve do Save gdje je bila skela, počinje nazivati Trnjanskom. Srušen je 1979.godine.
Glavni kolodvor 1900.-ih, kolorirana razglednica Glavni kolodvor 1908. godina Glavni kolodvor 1910. godina Glavni kolodvor 1925. godina
Glavni kolodvor 1962. godine Glavni kolodvor i još neuređeni Trg Franje Jospa (današnji Trg kralja Tomislava), 1900 Glavni kolodvor oko 1930.godine. (foto Vladimir Horvat) Glavni kolodvor, Aluminijski vlak serije JŽ 611 proizveden u firmi 'Janko Gredelj', oko 1965. godine
Glavni kolodvor, fijakeri, 1954. godine (Foto Vladimir Guteša - prvi fotograf Muzeja grada Zagreba) Glavni kolodvor, noć, oko 1930. godine Glavni kolodvor, oko 1900. godine A Glavni kolodvor, oko 1900. godine B
Glavni kolodvor, oko 1915. godine Glavni kolodvor, oko 1915.-1920. godine Glavni kolodvor, oko 1930. godine Glavni kolodvor, oko 1935. godine
Glavni kolodvor, skroz lijevo zgrada stare Pošte, srušena 1949. godine, fotografija 1942. godina Glavni kolodvor, u prvom planu Koturaška ulica, oko 1910. godine Glavni kolodvor Gornje Prekrižje, Cmrok-Šumski dvor, oko 1935. godine
Gornji grad, Kapucinska ulica (današnja Matoševa), oko 1910. godine Gornji grad, kuća Frigan, sagrađena 1840. godine, križanje Demetrova-Opatička, oko 1975.-1980. godine Gornji grad, kuća Zrinski, sagrađena krajem 17. stoljeća, Markovićev trg, oko 1975.-1980. godine Gornji grad, Matoševa ulica, oko 1970.-1975. godine
Gornji grad, Matoševa ulica, oko 1975.-1980. godine Gornji grad, vila Drašković, Opatička ulica, oko 1975.-1980. godine Gornji grad, zgrada Sabora, trg sv. Marka, oko 1912. godine Gornji grad, zimska noć, 1967. T. Dabac
Gornji grad, Ćirilometodska ulica Gornji grad. Kula Lotrščak 1960. godine Gospodska ulica (današnja Ćirilometodska), oko 1905 Gospodska ulica (današnja Ćirilometodska), oko 1910. godine
Gospodska ulica (današnja Ćirilometodska) Gospodska ulica 1906. godine, danas Ćirilometodska ulica na Gornjem gradu Gradnja nebodera na Trgu Republije 1958. godine Gradska kavana 1932. godine
Gradska kavana 1936. godine Gradska kavana nakon preuređenja 2015. godine, interijer A Gradska kavana 04.05.2015., Zagreb - Interijer novouredjene Gradske kavane. Photo: Tomislav Miletic/PIXSELL Gradska kavana 04.05.2015., Zagreb - Interijer novouredjene Gradske kavane. Photo: Tomislav Miletic/PIXSELL
Gradska kavana nakon preuređenja 2015. godine Gradska kavana, 1935. godine Gradska kavana, Trg Republike (današnji Trg bana Jelačića), oko 1960. godine Gradska mitnica na Černomercu, oko 1910. godine
Gradska streljana (kasnije kino Sloboda), Tuškanac, 1912. godina Gradska uprava. Raskrižje Miramarske ceste i ulice Proleterskih brigada (današnji Trg Stjepana Radića). Oko 1967. godine Gradska vijećnica 1958. godine Gradski vodovod i električna centrala,1929 godine
Gradsko kupalište na Savi oko 1930. godine A Gradsko kupalište na Savi oko 1930. godine B Gradsko kupalište na Savi oko 1930. godine C Gradsko kupalište na Savi, u pozadini 'Crveni most'
Groblje Mirogoj, oko 1967. godine Groblje Mirogoj, oko 1975. godine Groblje Mirogoj, oko 1980. godine A Groblje Mirogoj, oko 1980. godine B
Gundulićeva ulica 2 i 4. Obnovljena pročelja u nastanku 13. ožujka 2026 Više o palačama u Gundulićevoj ulici u Zagrebu i njihovim graditeljima na: https://www.arhitektura-zagreba.com/ulice/gunduliceva Gundulićeva ulica, 1898. godina Gundulićeva ulica, 1911. godine Gundulićeva ulica, križanje s današnom Teslinom ulicom
Gundulićeva ulica, oko 1910. godine, pogled prema sjevru Gundulićeva ulica, oko 1910. godine Gundulićeva ulica, oko 1930. godine Gundulićeva ulica, oko 1940. godine, zgrada elektre
Gundulićeva ulica, oko 1940. godine Gundulićeva ulica. Skele, dizalice i kolona. Pogled prema sjeveru. U prolazu 13. ožujka 2026. godine Gundulićeva-Ilica, ugao, prodajni salon automobila Ferdinand Budicki, oko 1905. godine Gupčeva zvijezda, oko 1970. godine
Haulikova odnosno Mihanovićeva, 1908. godina Haulikova ulica, oko 1930. godine Heinzlova ulica 80-ih godina Hendrixov (željeznički most)
776564545 Night view at famous scenery in Zagreb city, River Sava. / Long exposure. Hendrixov most Higijenski zavod i Škola narodnog zdravlja, Rockfellerova ulica, oko 1935. godine Higijenski zavod, Rockfellerova ulica, Gučeva zvijezda, Ksaverska cesta, oko 1930. godine
Hotel 'K caru austrijanskom' 1880. godine. Od 1. travnja 1840. svakog su dana prevoznička kola vozila do Varaždina i Beča Hotel 'K caru austrijanskomu', Ilica, oko 1886. godine Hotel 'Palace' 1900. godine Hotel 'Palace' 1970-ih godina
Hotel 'Palace' 2011. godine Hotel 'Palace', pogled s trga Josipa Juaraja Strossmayera, oko 1935.-1940. godine Hotel 'Royal' u Ilici 44 1920. godine Hotel 'Sport', otvoren 1968. godine, fotografija oko 1980. godine
Hotel Esplanade 1924.godine. Izgradnja hotela završena je za samo 26 mjeseci. Svečanom je otvaranju održanom 22. travnja 1925.godine Hotel Esplanade, Mihanovićeva 1, oko 1970. godine Hotel Esplanade, oleander terasa, oko 1970. godine Hotel Esplanade, terasa, Starčevićev trg, u pozadini desno Gajeva ulica, oko 1930. godine
Hotel Esplanade, Trg Ante Starčevića, oko 1970. godine Hotel Inter-Continental Zagreb, Ulica Kršnjavoga, oko 1980. godine Hotel Inter-Continental, Savska cesta Hotel Inter-Continental, ulica Kršnjavoga, Savska cesta, oko 1980. godine
Hrvatski državni arhiv Hrvatsko narodno kazališta (HNK) 1894. godine Hrvatsko narodno kazališta (HNK) oko 1898. godine Hrvatsko narodno kazališta. Umjetnička fotografija nepoznata autora
Hrvatsko narodno kazalište (HNK) 1894. godine, izgradnja Hrvatsko narodno kazalište (HNK) 1902. godine, razglednica Hrvatsko narodno kazalište (HNK) detalj pročelja Hrvatsko narodno kazalište (HNK) gradnja kupole
Hrvatsko narodno kazalište (HNK) noću Hrvatsko narodno kazalište (HNK) oko 1905. godine Hrvatsko narodno kazalište (HNK) oko 1905. godine, kolorirana razglednica Hrvatsko narodno kazalište (HNK) oko 1920. godine
Hrvatsko narodno kazalište (HNK) oko 1970. godine Hrvatsko narodno kazalište (HNK) u izgradnji, pogeld prema sjeveru Hrvatsko narodno kazalište (HNK) u skelama Hrvatsko narodno kazalište (HNK) unutrašnjost
Hrvatsko narodno kazalište (HNK), pročelje Hrvatsko narodno kazalište (HNK), svečano otvorenje kazališne zgrade 14. listopada1895. godine, sepija Hrvatsko narodno kazalište (HNK), svečano otvorenje kazališne zgrade 14. listopada1895. godine Hrvatsko narodno kazalište (HNK)
Igrališta tenisa na prostoru gdje je danas zgrada HZMO-a 1913. godine Ilica 6, NaMa 1958. godine Ilica 6, Svratište K caru Austrijanskomu Ilica 9, oko 1930.-1935. godine
Ilica 10 kino Lika 1950. godine Ilica 148 i 148A, bliznakinje na mjestu gdje je Ilica najuža Tri zgrade Hipotekarne banke za promet nekretninama u Ilici 146, 148 i 148A sagrađene su 1909./1910. prema projektu Rudolfa Lubynskog. Stambene trokatnice s dvostrešnim kosim krovom na uličnom dijelu zgrade i ravnim krovom na dvorišnim krilima u prizemlju imaju lokale. Zgrade na kbr. 148 i 148A imaju potpuno identična pročelja na kojima dominiraju bogato dekorirani središnji, prema ulici stepenasto istureni, dvokatni dijelovi zgrade koji su zaključeni balkonima s ogradom od kovanog željeza. Pročelje zgrade na kbr. 146 rastvoreno je balkonima na bočnim osima dok se na središnjem dijelu zgrade ističu figuralni reljefi, između prozora drugoga i trećeg kata, a u krovnoj zoni trokutni zabat s “brodskim prozorom”. Za istoga investitora Lubynski je projektirao i tri zgrade u Deželićevom prilazu 42-44-46, koje su sagrađene 1910./1911. godine. Ilica 148. U prolazu Ilica 1899. godine
Ilica 1906. godine Ilica 1919. godine Ilica 1944. godine Ilica 1945. godine, (foto Stjepan Cerjan)
Ilica 1945. godine Ilica 1946. godine, dok grad spava Ilica, 1944. godine Ilica, 1957. godina
Ilica, bujična poplava podsljemenskih zagrebačkih potoka, 1936. godine Ilica, detalj razglednice oko 1965. godine Ilica, kod Kačićeve ulica, oko 1905. godine Ilica, kod Trga Ladislava Pejačevića (današnji Britanski trg), 1941. godina
Ilica, kod Vinogradske 1980. godine Ilica, konjski tramvaj 1904. godine Ilica, križanje s Frankopanskom (Foto Vladimir Horvat) oko 1930. godine Ilica, oko 1900. godine
Ilica, oko 1905. godine A Ilica, oko 1905. godine B Ilica, oko 1905. godine C Ilica, oko 1905. godine D
Ilica, oko 1905. godine E Ilica, oko 1910. godine A Ilica, oko 1910. godine B Ilica, oko 1910. godine C
Ilica, oko 1915. godine A Ilica, oko 1915. godine B Ilica, oko 1915. godine C Ilica, oko 1915. godine D
Ilica, oko 1915. godine E Ilica, oko 1920. godine A Ilica, oko 1920. godine B Ilica, oko 1920. godine C
Ilica, oko 1925-1930. godine, lijevo zgrada Zakladne bolnice Milosrdne braće, srušena 1931. godine Ilica, oko 1930. godine A Ilica, oko 1930. godine B Ilica, oko 1930. godine C
Ilica, oko 1930. godine D Ilica, oko 1930. godine. Sa lijeve strane nalazi se Zakladna bolnica Milosrdne braće, srušena oko 1931. godine Ilica, oko 1935. godine A Ilica, oko 1935. godine B
Ilica, oko 1935. godine Ilica, oko 1940. godine Ilica, oko 1960. godine Ilica, oko 1970. godine
Ilica, Palača 1. Hrvatske štedionice, 1903. godina Ilica, prije Mesničke. U prolazu 13. ožujka 2026. godine Ilica, Trg Republike (današnji Trg bana Jelačića), oko 1955.-1960. godine, Parfumerija 'Jorgovan', češljaonica 'Bratstvo' i 'Rukotvorine' Ilirski trg. Popov toranj
Ilirski trg Ilički trg (današnji Britanski trg), oko 1905.-1910. godine Ispred Zvečke (Zagrebačko ugostiteljsko slastičarsko poduzeće) Istočni kolodvor 1985. godine
Izgradnja Jadranskog mosta oko 1980. godine Izgradnja pošte u Branimirovoj 1940. godine Izgradnja Uprave gradskih poduzeća (današnji HEP), Gundulićeva 1933. godine Jadranski most u izgradnji, oko 1980
Jadranski most, oko 1983. godine Jadranski most Jagićeva ulica Jakuševački željeznički most nakon propadanja potpornog stupa 2009. godine
Jankomirski most Jarun, oko 1982. godine Javorova ulica 1943. godine (današnja Praška) Prvotno se zvala Ulica Marije Valerije po najmlađoj kćer Franje Josipa. Tada se zvala Strossmayerova, a kada je Strossmayer dobio svoj trg, ulica je dobila ime Praška. Za vrijeme NDH ponovno je promijenjen naziv, u Ulicu Stipe Javore, po njegovom borcu za samostalnu Hrvatsku od 1945. godine vraćeno je ime Praška ulica. Jezuitski trg oko 1972. godine
Jezuitski trg, oko 1905. godine. Zborno zapovjedništvo XIII. k.u.k. Armeekorps – Agram, (današnja galerija Klovićevi dvori) Josipovac, oko 1915.-1920. godine Jukićeva ulica 1976. godine Jurišićeva ulica, 1969. godine
Jurišićeva ulica, kolorirana razglednica, naklada Rudolf Polaček Jurišićeva ulica, oko 1905.-1910. godine A Jurišićeva ulica, oko 1905.-1910. godine B Jurišićeva ulica, oko 1910. godine
Jurišićeva ulica, oko 1912. godine Jurišićeva ulica, oko 1915. godine, kolorirana razglednica Jurišićeva ulica, oko 1915. godine Jurišićeva ulica, oko 1920. godine
Jurišićeva ulica, oko 1930. godine Jurišićeva ulica, oko 1965. godine Jurišićeva ulica, Palača austro-ugarske banke, oko 1905.-1910. godine Jurjevska ulica, pogled s Ilirskog trga
Jurjevsko groblje, oko 1980. godine Južni (danas zapadni) kolodvor oko 1910. godine Južni kolodvor Južno kukuruzište i donji dio produžene Preradovićeve ulice (do 1876. godine Svilarska ulica) koja ide do Savskoga kupališta i skele u Trnju, 1880. godine
Kako su se prale ulice u Zagrebu 1920-ih Kamenita vrata (Foto Josip Čakolović) Kamenita vrata 1901. godine, razglednica Kamenita vrata 1973. godine
Kamenita vrata, automobil Steyr Baby typ 50, 1954. godina Kamenita vrata, oko 1925. godine Kamenita vrata, oko 1930. godine Kamenita vrata, oko 1960. godine (Foto Tošo Dabac)
Kamenita vrata, oko 1960. godine Kamenita vrata, oko 1967. godine Kamenita vrata, oko 1970. godine Kamenita vrata, oko 1980. godine A
Kamenita vrata, oko 1980. godine B Kamenita vrata, prije početka postavljanja ploča zahvale Majci Božjoj od Kamenitih vrata, 1906. godina Kamenita vrata Kapelica Majka Božja, Nova Ves
Kapelica sv. Dizme, Nova Ves Kaptol 18. ožujka 2021 Kaptol 1900.godine Kaptol 1914. godine, K.u.K. vojska, blagoslov pred odlazak na front
Kaptol 1921. godine, razglednica Kaptol 1928. godine. Reklama za VIM Kaptol sa starom katedralom Kaptol, 6 travnja 2026. godine
Kaptol, nadbiskupska palača oko 1900.-1905. godine Kaptol, oko 1905. godine Kaptol, oko 1910. godine Kaptol, oko 1975. godine
Kaptol, oko 1975.-1980. godine Kaptol Kaptolski trg i kip Blažene Djevice Marije s četiri anđela, djelo kipara Antona Dominika Fernkorna postavljeno iznad Bolléove česme iz 1873. godine. Kaptolski trg između dva svjetska rata Kaptolski trg, 1907. godine Kaptolski trg i kip Blažene Djevice Marije s četiri anđela, djelo kipara Antona Dominika Fernkorna postavljeno iznad Bolléove česme iz 1873. godine
Kaptolski trg, ribarnica 1930. godine. Ribarnica je vjerojatno izgrađena 1920. godine Kapucinske stube 80-ih godina Karvenjak, Šalata, oko 1930. godine Katančićeva ulica 1906. godine
Katančićeva ulica, oko 1910. godine Katarinin trg, oko 1970.-1975. godine Katarinski trg nakon potresa 9. XI. 1880. Desno zgrada Sveučilišta (danas Gornjogradska gimnazija), sjedište MH od 1878. do 1882. U sredini, potresom teško oštećena crkva Sv. Katarine Katedrala 1861. godine, pogled iz Vlaške ulice
Katedrala 1892. godine Katedrala 1906. godina Zagrebačka katedrala bez skela i sa sve tri kule na broju (lijevo kula Severnik, u sredini Bakačeva kula i desno kula Nebojan). Katedrala 1980-ih godina Katedrala oko 1900.-1905. godine (lijevo kula Severnik, u sredini Bakačeva kula i desno kula Nebojan)
Katedrala u gradnji 1894. godine Katedrala u gradnji, 1900. godina, pogled iz Vlaške Katedrala u gradnji, Kaptolski trg, 1890. godina Katedrala u gradnji, vrh tornja katedrale, oko 1898. godine
Katedrala, gradnja tornjeva 1898. godina Katedrala, Kaptol, 22.06.1941. godine Katedrala, Kaptol, 1906. godina Katedrala, Kaptol, 1942. godina
Katedrala, Kaptol, izgled prije potresa 1880. godine. S lijeve strane nalazi se Kaptolska vijećnica, srušena oko 1875. godine Katedrala, Kaptol, oko 1905. godine Katedrala, Kaptol, oko 1930. godine Katedrala, Kaptol, oko 1935. godine
Katedrala, litografija oko 1860. godine Katedrala, oko 1900.-1905. godine Katedrala, oko 1905. godine Katedrala, oko 1910. godine
Katedrala, oko 1965.-1970. godine Katedrala, pogled iz Vlaške Katedrala, sa rijetko viđenom i kratkotrajnom vizurom mesnice i trgovačkih prostora kod ulaza u Nadbiskupski vrt, oko 1932. godine Katedrala, u prvom planu trgovine i mesnica u podnožju kule Nebojan
Kavana Corso 1970. godine, Gundulićeva ulica Kavana Corso na uglu Gundulićeve i Ilice, povijesni interijer (Foto Muzej Grada Zagreba) Zagreb ima dugu i bogatu tradiciju kavana i slastičarnica. Prvu kavanu u Zagrebu otvorio je trgovac Leopold Dun 1748. godine. Osim kave, gosti su mogli popiti čaj ili čokoladu. Glavne zagrebačke kavane bile su smještene na Harmici, središnjem zagrebačkom trgu. Na uglu Praške ulice i današnjeg Trga bana Josipa Jelačića radila je najposjećenija Narodna kavana. Titula najotmjenije i najljepše zagrebačke kavane dugo je pripadala kavani Corso. Tijekom 19. stoljeća, pečat zagrebačkom kavanskom životu davale su: Kazališna kavana, Kavana Medulić, Central, Zagreb i Mala kavana. Odisale su otmjenim bečkim kavanskim stilom. Kavana Corso na uglu Gundulićeve i Ilice, povijesni interijer Kavana Dubrovnik, Trg bana Jelačića
Kavana hotela Dubrovnik, Trg Republike (današnji Trg bana Jelačića), oko 1950-1955. godine Kavana hotela Palace, interijer koji vodi u prošlost Kavana Medulić 1913. godine Prvotno se kavana zvala Pariz ali je, zbog političkih razloga, početkom Prvog svjetskog rata, promijenila naziv u Medulić. Godine 1927., zgrada je promijenila vlasnika a njena je unutrašnjost adaptirana prema projektu arhitekta Stjepana Gomboša. Tada je prvi kat preuređen u prostor za biljar. Na jednom od zidova preuređenog prostora, bila je postavljena keramoskulprura „Djevojka i harmonikaš“, kiparice Stelle Skopal. Nakon Drugog svjetskog rata, prostor kavane prenamijenjen je u duhu vremena, u radničku menzu. Godine 1955. godine prizemlje je preuređeno prema projektu arhitekta Ugrenovića u kavanu Bled. U razdoblju od 1964. do 1970. godine u kavani su se održavale predstave kazališta Jazavac. Nakon preseljenja kazališta Jazavac u nekadašnje kino Apollo u Ilici 31, kavana je preuređena i vraćen joj je naziv Medulić. Kavana Medulić, povijesni interijer, keramoskulptura 'Djevojka i harmonikaš' Stelle Skopal iz 1927. godine Titula najotmjenije i najljepše zagrebačke kavane dugo je pripadala kavani Corso. Tijekom 19. stoljeća, pečat zagrebačkom kavanskom životu davale su: Kazališna kavana, Kavana Medulić, Central, Zagreb i Mala kavana. Otmjeni bečki kavanski stil bio je uzor mnogim kavanama koje ga manje ili više uspješno oponašaju.
Kavana Medulić, ugao Medulićeve i Ilice A Kavana Medulić, ugao Medulićeve i Ilice B Kavana Palainovka, unutrašnojst Jednu od poznatijih kavana izvan Harmice, popularnu Palainovku, otvorio je na Vrazovom šetalištu 1847. godine, Matija Pallain Kavana Zagreb 1925. godine
Kavana Zagreb 1934. godine Kavane i terase na južnoj strani Trga bana Jelačića 1898. godine Glavne zagrebačke kavane bile su smještene na Harmici, središnjem gradskom trgu. Gradski vodič iz 1892. godine opisuje ih slijedećim riječima: „Na južnoj strani trga poredane su velike kavane, ispred kojih su namješteni stolovi pod platnenim šatorima na prostoru ukrašenom cvijećem i zelenilom, gdje mogu gosti boraviti u ljetno doba. Ugodno je boraviti na tom mjestu, jer tu kola mnogobrojno občinstvo, osobito u jutro za vrijeme dnevnog sajma, na koji dolazi seljaštvo iz okolice u slikovitih svojih nošnjah.” Kazališna kavana, unutrašnjost Kazališna kavana, Wilsonov trg (današnji Trg Republike Hrvatske), u pozadini Marovska ulica (današnja Masarykova), oko 1920. godine
Kazalište Gavella Kenedijev trg 1968. godine Kino Balkan, ulaz Kino Balkan, Varšavska ulica, 1975. godine
Kino Balkan Zgradu u kojoj se nalazi Kino Europa izgradila je 1925. imućna obitelj Müller. Kao nasljednici najveće zagrebačke ciglane na Kustošiji, braća Alfred i Leo podigli su zdanje u današnjoj Varšavskoj. Njihov je otac, također Alfred, još 1913. sagradio Kino Helios, gdje je danas kazalište Gavella. Nacrt za izgradnju kina Balkan i trgovačke stambene zgrade naručio je 1924., pa prepustio posao u ruke sinova. Nacrte je za kino Balkan izradio Srećko Florshuetz Kino Balkan,1925. godina Kino Balkan Zagreb, 210208. Kino Europa Palace 1931g.. Stare fotografije kina Europa u Varsavskoj ulici. Koja se za vrijeme komunizma zvalo Balkan. Foto: Goran Mehkek/ Cropix Kino Balkan Zagreb, 210208. Kino Europa Palace 1931g..Unutrasnjost. Stare fotografije kina Europa u Varsavskoj ulici. Koja se za vrijeme komunizma zvalo Balkan. Foto: Goran Mehkek/ Cropix
Kino Balkan Zagreb, 210208. Kino Europa Palace 1931g.. Predvorje Stare fotografije kina Europa u Varsavskoj ulici. Koja se za vrijeme komunizma zvalo Balkan. Foto: Goran Mehkek/ Cropix Kino Balkan Kino Bratstvo, Dubrava, radovi na preuređenju (rujan 2011. godine) Kino Bratstvo, Dubrava
Kino Central, ulaz Kultno Kino Central u Petrinjskoj ulici 4 u Zagrebu više ne radi kao klasično kino. Prostor je u međuvremenu promijenio namjenu, a danas se na toj lokaciji ili u neposrednoj blizini nalaze drugi sadržaji. Kino Central Kino Grič Art-kino GRIČ pokrenuto je 4. siječnja 2012. u prostoru kinematografa Grič koji je u vlasništvu tvrtke Kinematografi d.d., a sagrađen je prije više od sedam desetljeća. Projektirali su ga slavni hrvatski arhitekti Drago Ibler i Stjepan Planić 1940., a projekt izgradnje financirao je građevinski poduzetnik Đuro Simon unajmivši dugoročno prostor u prizemlju hotela Tri gavrana. Prvi naziv kina bio je Rex, a potom se kino od 1941. do 1945. godine zvalo Klek. Za vrijeme socijalizma kino se zvalo Kosmaj, bilo je u sastava poduzeća Kinematografi osnovanog 1946, a u njemu su se nerijetko projekcije održavale od jutra do večernjih sati. Kino Kosmaj bilo je posebno popularno po špageti vesternima, kung-fu i erotskim filmovima. 1990. kino dobiva ime Grič. Kino Jadran, ulaz zagreb, kino jadran snimio damjan tadic
Kino Jadran Kino Kosmaj Kino Kozara, Ilica Kino Kozara
Kino Kustošija, program kino Kustosija Rušenje starog kina Kustošija koje je sagrađeno 30-tih godina prošlog stoljeća izaziva bojazan kod stanara da se ne ponove u zadnje vrijeme cesta urusavanja i prodiranja podzemnih voda. Foto: Nenad Dugi Kino Lika, ulaz Kino Lika
Kino Mosor, Ulica kralja Zvonimira 63 Nekadašnje kultno kino Mosor u Zagrebu više ne djeluje kao kino dvorana, već je prostor u potpunosti preuređen i danas u njemu djeluje privatno kazalište Luda kuća (vlasnici Rene Bitorajac i Branko Đurić Đuro). Kino Triglav, 1955. godine Kino Triglav, Okićka 3 Kino Triglav u Zagrebu više ne postoji kao aktivno kino. Nalazilo se na Trešnjevci, u Okićkoj ulici, a danas se u tom prostoru nalazi prodavaonica DM-a. Kino Tuskanac, 2008. godine kino Tuškanac foto Ranko Suvar
Kino Zagreb, Cvjetni trg 1980-ih godina Kino Zagreb KINO, Zagrebački kinematografi prikazuju, 21. srpnja 1969. godine Kino-kazališta Olimp, danas Histrionski dom foto Zorislav Petrić
Kip Sv. Juraj i zmaj (danas na trgu Republike Hrvatske) 1908. – sv. Juraj je premješten na novu lokaciju jugozapadno od zgrade Hrvatskog narodnog kazališta gdje se i danas nalazi. Kip Sv. Juraj u borbi sa zmajem premješten iz Jurjevca (Maksimira) na Akademički trg 1884. godine Kipni trg (današnji Ilirski trg), Zvjezdarnica, Popov toranj, oko 1910. godine Začetak kule mnogi vide u ispravi iz 1247. godine kojom kanonici mole kralja komad zemlje na Gradecu da i oni podignu svoju utvrdu u koju bi se sakrili ako ponovno dođe do napada i provale Tatara. Prema tumačenjima dijela novije historiografije mogao bi Popov toranj zapravo biti branič-kula ranije manje zemljano-drvene utvrde koja se nalazila na ovom reljefno uzdignutom i dominantnom dijelu gradečkog brda. Kiša na trgu
Kolodvor Samoborčeka, Adžijina 1970. godine Kolodvor Samoborčeka, Samoborska cesta (današnja Adžijina), oko 1930. godine Kolodvor vlaka 'Samoborček', ulica Kate Dumbović (današnja ulica Božidara Adžije), oko 1960. godine Kolodvorska ulica (današnja ulica Republike Austrije), vojarna Zrinski, oko 1935. godine
Koncertna dvorana (današnji ZKM u izgradnji), Nikolićeva ulica 1921 Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski u izgradnji 1963. godine Odluka o gradnji dvorane donesena je 1957. godine. Projekt je izradio arhitekt Marijan Haberle, a gradnja je počela 1961. i s prekidima trajala sve do 1973. Svečano je otvorena 29. prosinca 1973. godine. Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski Konjski tramvaj na Trgu bana Jelačića
Konjski tramvaj u Ilici, prije 1906. godine Konjski tramvaj, Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera), oko 1895. godine Konjski tramvaj, ljetna kola, Rudolf Mosinger oko 1910. godine Kožarske stube, panorama
Kožarske stube Kraljevska Realna gimnazija, Trg Khuena Hedervaryja (današnji Muzej Mimara, Rooseveltov trg), 1904. godina Kraljevska sveučilišna knjižnica i Kraljevski zemaljski arhiv na Trgu Marka Marulića 1912 godine Kraljevsko zemaljska obrtna škola (danas Škola primjenjene umjetnosti i Muzej za umjetnost i obrt) građena je od 1882.godine do 1888 godine
Križanje Draškovićeva-Radišina, ulica Hrvatskog Radiše (današnja kneza Mislava), 1931. godina Križanje Heinzelova - Zvonimirova, oko 1930 Tramvajska pruga u Heinzelovoj izgrađena je 1926. godine, dok se ulica još zvala Sajmišna, jer je spajala Međašni trg (današnji Kvaternikov trg) i Sajmište. Današnje ime Heinzelova dobiti će 1934. godine. Tramvaj će Zvonimirovom krenuti 1935. godine (Draškovićeva - Zvonimirova - Harambašićeva). Kolorirani detalj fotografije oko 1930. godine autor: Vladimir Horvat Križanje Savska cesta - Vodnikova ulica, oko 1935. godine Križanje, Prilaz JNA, Trg Maršala Tita, Frankopanska ulica (današnji Prilaz Gjure Deželića, Trg Republike Hrvatske, Frankopanska ulica), oko 1960.-1965. godine
Križanje, Prilaz-Sveučilišni trg-Frankopanska ulica (danas Prilaz Gjure Deželića - Trg Republike Hrvatske - Frankopanska ulica), oko 1915. godine Krvavi most Kukovićeva ulica (današnja Hebrangova), kolorirana razglednica oko 1912. godine Tramvaj u Kukovićevoj (danas Hebrangovoj) ulici 1917. godine. Tramvajska linija Južni kolodvor (danas Zapadni kolodvor) - Draškovićeva prolazila je kroz Boškovićevu, Kukovićevu i Klaićevu ulicu od 1892. godine do 1926.godine. Kukovićeva ulica (današnja Hebrangova), oko 1905. godine
Kukovićeva ulica (današnja Hebrangova), oko 1905.-1910. godine Kukovićeva ulica (današnja ulica Andrije Hebranga), oko 1905. godine Kula Lotrščak 80-ih godina Kula stoji vjerojatno još od sredine 13. stoljeća, ali se prvi puta spominje 1462. godine. Originalno je imala dva kata, a treći kat i vatrogasna promatračnica dodani su 1857. godine. Takav izgled kula zadržava do današnjeg dana. Debljina zidova iznosi oko 195 cm. Na prikazu iz 16. stoljeća kula ima dva kata, s po dva prozora, te je natkrivena krovom. USKA U TEKSTU (1440x1800) - 1
Kula Lotrščak s uspinjačom Kula Lotrščak, pogled iz Ilice Kula Lotrščak s Ilice Kula Lotrščak, pogled iz parka Bele IV Kule je nakon gubitka obrambene funkcije više puta adaptirana za stambenu uporabu, a konačni oblik dobit će u 19. stoljeću (nakon više prijedloga rekonstrukcije). Zanimljivo je da kula originalno nije imala današnje ime „Lotrščak“; ono je novijeg datuma. Kula Lotrščak, pogled iz zraka
Kula Lotrščak, pogled prema katarinskom trgu Kula Lotrščak, pogled u nebo Izgled kule se može vidjeti i na akvarelu iz 1792. godine. Tada kula ima dva kata (gornji kat dva, donji jedan prozor), a na vrhu krova nalazi se i mali tornjić s baroknom lukavicom. Kula Lotrščak. Top s Lotrščaka Kulmerovi dvori, Šestine, oko 1910. godine
Kupalište Bundek, u pozadini Zapruđe, 1970. godina Kuća biskupskog vrtlara, Vlaška ulica, oko 1930. godine Kvaternikov trg, oko 1960. godine Langov trg. Katedrala. Razglednica 1960. godine
Ljetnikovac biskupa Haulika (sagrađen oko 1840. godine), park Maksimir, razglednica 1904. godina Ljubljanska avenija (današnja Zagrebačka avenija), Selska cesta, Knežija, oko 1980. godine Lokomotiva Samoborčeka 1904. godine Lučbeni zavod (kemijski laboratorij) na Trgu Josipa Juraja Strossmayera Bogati krovni vijenac dekoriran je zgrafito zidnim ukrasima i kartušama s imenima znamenitih kemičara.
Lučbeni zavod, danas knjižnica HAZU Matija Antolec bio je angažiran za razradu Bolléovih izvedbenih projekata, a sve nacrte/tlocrte s dispozicijom prostorija parafirali su Antolec i Gustav Janeček (profesor i predstojnik Kemijskog zavoda od 1879. do 1924.). Izvedba radova povjerena je zagrebačkom graditelju Janku Jambrišaku. Sjeverno pročelje neorenesansne zgrade, koje gleda na južno pročelje Akademijine palače Lučbeni zavod Kemijski laboratorij (Lučbeni zavod), danas Knjižnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na Strossmayerovom trgu 14 sagrađena je 1883-1884. prema projektu Hermana Bolléa. Maksimir, Bacač diska kipara Vanje Radauša, postavljen 1957. godine, oko 1975. godine Maksimir, ulaz u Jurjevac, 1871. godine
Maksimirska cesta 50-ih godina, kod Hondlove Male stube 12.06.2020., Zagreb - Prvog radnog dana nakon objave vijesti o Malim stubama koje su jos zatrpane rusevinama, grad je reagirao i sruseno kamenje je odvezeno. Stube jos nisu otvorene, ali prvi korak je napravljen. Photo: Patrik Macek/PIXSELL Mapa, prostorni obuhvat gadske četvrti Trnje 1999. godine Mapa. Gradec u XIV. stoljeću
Mapa. Gradec u XV. stoljeću Marovska ulica (današnja Masarykova), oko 1925. godine Martićeva ulica, oko 1930.-1935. godine Martićeva ulica, Trg Jože Vlahovića (današnji Trg hrvatskih velikana), oko 1955.-1960. godine
Marulićev trg, Kemijski laboratorij i Pučko sveučilište Marulićev trg, zgrada geografskog odsjeka PMFa u izgradnji 1926. godine Marulićev trg, zgrada geografskog odsjeka PMFa Marulićev trg
Masarykova 20 Masarykova-Gundulićeva, Deveterokatnica na uglu sagrađena 1934. godine Masarykova-Gundulićeva, kuća Radovan 13.7.2018. godine Masarykova-Gundulićeva, Neboder Radovan 1936. godina
Matica hrvatska, književno i kulturno društvo utemeljeno 10. veljače 1842. pod imenom Matica ilirska radi promicanja ideja hrvatskoga narodnog preporoda Matica hrvatskih obrtnika, Ilica, arhitekti Aleksandar Freudenreich i Zvonimir Požgaj, 1937–1939 Mažuranićev trg, oko 1915. godine Mažuranićev trg, Trg kralja Aleksandra (današnji Trg Republike Hrvatske), oko 1930. godine
Medicinski fakultet, Šalata, oko 1930. godine Medulićeva ulica 1970-ih godina. Snimanje filma Bombaški proces Medulićeva ulica, oko 1905. godine Medvedgrad A
Medvedgrad B Medveščak, oko 1930. godine Medveščak, prekrivanje kanala Merkurov sanatorij, Florijanski put (današnja Zajčeva bolnica, Zajčeva ulica), oko 1930. godine
Merkurov sanatorij, Florijanski put (današnja Zajčeva bolnica, Zajčeva ulica), oko 1940. godine Mesnička ulica 1938 godine Mesnička ulica, oko 1905. godine Mesnička ulica, oko 1910. godine
Mesnička ulica, oko 1920. godine Mesnička ulica, oko 1925. godine Mesnička ulica, oko 1930. godine Mesnička ulica, oko 1935. godine
Mesnička ulica, spomenik Andriji Kačiću oko 1905. godine Mesnička ulica, spomenika Andriji Kačiću Miošiću, oko 1930. godine Mesnička ulica. Svečana proslava krštenja zastave PRVOG HRVATSKOG MOTO KLUBA ljeto 1926. godine Međašni trg (današnji Kvaternikov trg), Vlaška ulica, oko 1930.-1935. godine
Međunarodna automobilska utrka C.I.A. kontrolna postaja kod Mitnice na Savskoj 1934 godina Meštrovićev paviljon u izgradnji 1936 godine, završen je 1938. godine Meštrovićev paviljon u izgradnji 1936. godine Hrvatsko društvo umjetnika Strossmayer ostvaruje sporazum s Odborom za podizanje spomenika kralju Petru I. Velikom Osloboditelju u Zagrebu Meštrovićev paviljon, minareti tijekom gradnje džamije. Džamija je otvorena 18. kolovoza 1944. godine, minareti su srušeni 1949. godine
Meštrovićev paviljon, sagrađen 1938. godine kao Dom Hrvatskog društva likovnih umjetnika, od 1941-1944. godine pregradnja u džamiju i gradnja minareta, koji su srušeni 1947. godine Meštrovićevog paviljona u izgradnji 1935. godina Mihanovićeva 1970-ih godina Mihanovićeva ulica 'Središnji ured za osiguranje radnika' 1932. godine Gradnja zgrade Središnji ured za osiguranje radnika započela je u kolovozu 1925. godine, a useljena je u veljači 1928. godine.
Mihanovićeva ulica 1918. godine Mihanovićeva ulica 1934. godine Mihanovićeva ulica, oko 1930. godine Mihanovićeva ulica, oko 1930.-1935. godine
Mihanovićeva ulica, oko 1975.-1980. godine Mihanovićeva ulica, u pozadini Starčevićev trg i Trg kralja Tomislava, oko 1935. godine Mitnica na Ksaverskoj cesti, Zagreb 1930. godine (Foto Vladimir Horvat) Mitnica na Maksimirskoj cesti 1935. godine
Mitnica na Savskoj 1941. godine Mlinarska cesta, škola za sestre pomoćnice (medicinske sestre) Moderna galerija (raskrižje Zrinjevac, Strossmayerov trg, Hebrangova) 1910. godine 1882. - kuća/palača Ljudevita baruna Vraniczany-Dobrinovića (danas Moderna galerija). Moderna galerija (raskrižje Zrinjevac, Strossmayerov trg, Hebrangova) 2018. godine 1882. - kuća/palača Ljudevita baruna Vraniczany-Dobrinovića (danas Moderna galerija).
Most Mladosti, oko 1975.-1980. godine Most mladosti Most Slobode, oko 1960.-1964. godine Most Slobode, oko 1961. godine
Most Slobode, oko 1965.-1970. godine Most Slobode Motel 'Plitvice', oko 1985. godine Muzej moderne umjetnosti, Andrije Hebranga 1 (tada ulica breće Kavurić), 1980-ih godine
Muzej moderne umjetnosti, Hebrangova 1 Müllerov brijeg, Črnomerec - Kustošija Na Savi 1978. godine Nacrt grada Zagreba u prvoj polovici XVII. stoljeća. Oko 1639. Original u zbirci Raimunda Montecuccolija u ratnom arhivu u Beču
Nad lipom 1956. godine Nadbiskupsko sjemenište , Voćarska cesta, arhitekt Juraj Neidhardt, oko 1935. godine Najava završetka gradnje istočne tribine Maksimirskog stadiona u 1963. godini i povećanje kapaciteta stadiona na 65.0000 gledatelja Nama, Ilica, oko 1965. godine
Nama, Ilica, oko 1965.godine Nama, Trnsko, oko 1967. godine Nama. Do 1913. robna kuća Kastner-Öhler, od 1942. Kastner i Grgić, od 6. 12.1945. Nama, od 2026 Nova Ves 70, pekarna Trajković, oko 1978. godine
Nova Ves, oko 1920. godine Obrtna škola, Sveučilišni trg (današnji Trg Republike Hrvatske), oko 1900. godine Obrtna škola, Sveučilišni trg (današnjo Trg Republike Hrvatske), oko 1905. godine Obrtna škola, Trg kralja Aleksandra (današnji Trg Republike Hrvatske), oko 1930. godine
Obrtna škola, Trg Maršala Tita (današnji Trg Republike Hrvatske), oko 1980. godine Obrtna škola, Trg Maršala Tita (današnji Trg Republike Hrvatske), oko 1987. godine Okretište tramvaja u Ilice kod Črnomerca 1931. (Foto Vladimir Horvat) Opatovina, umjetnička fotografija nepoznatog autora
ORA Sava 1960. godine Otkriće spomenika banu Jelačiću, prosinac 1866. godine. Pogled prema sjeveroistoku Palača bogoštovlja i nastave (danas Hrvatski institut za povijest), pogled iz današnje Radićeve (nekad Duge ulice) Palača Demetrović, Radićeva 32. Fotografija Toše Dabca potkraj 1950-ih godina Demetrovićeva kuća u Dugoj ulici (danas Ulica Pavla Radića br. 32). U ožujku 1841. sjedište Čitaonice i Matice ilirske seli se u Demetrovićevu kuću u Dugoj ulici (danas Ulica Pavla Radića br. 32). Tu je kuću, kao najmoderniju zgradu u ondašnjemu Zagrebu, izgradio Bartol Felbinger 1814/15. za bogata trgovca grčkoga podrijetla Đuru Demetrovića, jednog od najvažnijih financijskih pomagača i osnivača Čitaonice. Snalažljiv veletrgovac suknom i duhanom, Demetrović je kao ratni dobavljač vojnih uniformi za austrijsku vojsku u vrijeme napoleonskih ratova, osim silnoga bogatstva zaradio i titulu ugarskoga plemića, promijenivši prezime u Dömötörfy de Hogyis. Čitaonica je isprva dvije, a potom i tri sobe, unajmila za 160 for. godišnje od Lj Gaja koji se u Demetrovićevu kuću, u kojoj se nekoć nalazila trgovina sa skladištem odijela i uniformi, preselio početkom 1841., nakon povratka iz Rusije. Gaj je za 600 for. godišnje uživao sedam soba na II. katu te dvije sobe u prizemlju koje je uredio za svoju tiskaru. Drašković i njegovi ilirci namjeravali su seobom u Gajev stan odati priznanje Gajevu djelu i ličnosti, potencirajući osobno i kulturno-političko jedinstvo koje »nas k učredništvu narodnih naših novinah i k narodnoj tiskarni bliže steže i time pod jednim krovom ove institute narodne izobraženosti naše sjedinjuje i ukrepljuje« (J. Drašković).
Palača Gvozdanović, Visoka 8. Vrt na padini prema Tuškancu. Registrirani spomenik hrvatske vrtne arhitekture Palača HAZU 2011. godine Palača HAZU 2016. godine 1993. – odlukom Hrvatskog sabora mijenja se naziv JAZU u Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU). Palača HAZU, sjeverna panorama grada Zagreba
Palača JAZU (danas HAZU). Zvali su je i Strossmayerova kuća Palača JAZU izgrađena je 1880. godine kao Akademijska palača (Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti) na južnoj strani Zrinskog trga. Zvali su je i "Strossmayerova kuća". Pročeljem je okrenuta prema Trgu Nikole Šubića Zrinskog, a južnom fasadom prema Akademičkom trgu (današnji Strossmayerov trg). Palača JAZU (danas HAZU), Akademički trg (danas Trg Josipa Juraja Strossmayera), kolorirana memorabilija oko1905. godine Palača JAZU (danas HAZU), Akademički Trg (danas Trg Josipa Juraja Strossmayera), oko 1905. godine Palača JAZU 1893. godine (Ivan Strandl) Fotografija Akademičkog trga i palače HAZU-a, Ivan Standl, 1893.
Palača JAZU 1893. godine Nacrte palače većih dimenzija i primjerenije lokaciji izradio je Friedrich Schmidt s pomoću Hermana Bolléa, koji je u tu svrhu boravio u Italiji studirajući renesansnu arhitekturu Firence i Rima. Nakon odluke da se u zgradi smjeste uprava Akademije, Galerija slika i Arheološki odjel Narodnog muzeja, Schmidt i Bollé dovršavaju konačni projekt u veljači 1877. Palača JAZU 1904. godine Palača JAZU, atrij Palača JAZU, pogled na Akademički trg sa Zrinjevca, oko 1902. godine Razglednica prikazuje pročelje zgrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Ispred zgrade, s obje strane, vidi se drvored i trg s parkom. Radi se zapravo o dijelu Zrinjevca, iako na razglednici piše Akademički trg.
Palača Kallina (Gundulićeva 20, Masarykova), razglednica snimljena oko 1910 Kuća Kalina je secesijska zgrada izgrađena 1903.-1904. kao stambena zgrada za bogatog industrijalca Josipa Kallinu, koji je bio vlasnik i direktor tvornice keramike, posuđa i peći. Zato je i fasada opločena keramikom, kao vrst samoreklame. Kuću je projektirao zagrebački arhitekt Vjekoslav Bastl, a smatra se jednim od najvažnijih ostvarenja secesijske arhitekture u srednjoj Europi. Palača Matice Hrvatske, Akademički trg (danas Trg J. J. Strossmayera) Palača Matice Hrvatske, pročelje Palača Matice Hrvatske, Trg Jospia Juraja Strossmayera 4
Palača Matice Hrvatske, Trg Jospia Juraja Strossmayera Među historicističkim zgradama izgrađenima potkraj 19. stoljeća na istočnim obodima Strossmayerova trga u Zagrebu, arhitektonskom, urbanističkom, a ponajviše kulturno-povijesnom vrijednošću ističe se neorenesansno zdanje Palače Matice hrvatske. Palača je izgrađena 1886/87. prema projektu zagrebačkog arhitekta i građevinskog poduzetnika češkoga porijekla Ferde Kondrata. Prema njegovu projektu izvedena je također i dogradnja zapadnoga krila palače 1891/92. Današnji oblik palače definiran je 1921. dogradnjom sjevernoga krila s dvorišnim aneksom prema projektu zagrebačkoga graditelja Stjepana Uršića. Gradnju Matičine palače predložio je, osmislio i organizirao dugogodišnji Matičin tajnik i blagajnik Ivan Kostrenčić, iznimno pedantna osoba upućena u sve detalje Matičine organizacije, poslovne i financijske sposobnosti. Palača Narodnih novina, današnji Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Oko 1967. godine Palača Narodnih novina (sagrađena 1891. godine arhitekt Kuno Waidmann), križanje Prilaz JNA, Frankopanska ulica, Trg maršala Tita (današnji Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Prilaz Gjure Deželića, Frankopanska ulica, Trg Republike Hrvatske), oko 1967. godine Palača Pongratz, (srušena 1936. godine), Trg bana Jelačića, razglednica oko 1925. godine Palača Pongratz, 1931. godine
Palača Pongratz, izgrađena 1884. godine na mjestu rodne kuće Antuna Mihanovića, Trg bana Jelačića, fotografija oko 1930. godine Palača Pongratz, srušena oko 1937. godine, razglednica Palača Pongratz, Trg bana Jelačića 3, arhitekt Herman Bolle 1884. – 1886. (srušena 1937.), oko 1910. godine Palača Pongratz podignuta je kao najamna kuća u neorenesansnome stilu na središnjem zagrebačkom trgu. Obitelj Pongratz koja ju je naručila bila je jedna od najutjecajnijih obitelji toga vremena u Zagrebu. U prizemlju su bili prodajni prostori pa je bilo rastvoreno arkadama – dvorište se moglo lukovima otvoriti za određena javna zbivanja. Na katovima su bili stanovi za najam. Palača se isticala ugaonim erkerom izvedenim na lijevome uglu glavnoga pročelja. Zidni plašt pročelja u prizemlju i na prvome katu bio je obrađen u rustici, a drugi i treći kat bili su puno razvedeniji i s više dekorativnih elemenata pa ih „povezuju“ pilastri koji bojom odudaraju od pozadine, čime se stvara i koloristička igra, a razigranost prelazi i na razvedeno krovište s dvama ugaonim oblicima nalik na četverostrane piramide konkavnih bridova s kapom na vrhu. Prozori drugoga kata naglašeni su trokutastim zabatima. Između prvoga i drugoga kata postoji snažni vijenac. Palača se prema Trgu bana Jelačića otvarala s devet prozorskih osi (uključujući spomenuti ugaoni erker), a ulaz je bio smješten u središtu – u petoj osi. Iako na prvi pogled palača djeluje simetrično, građena je na zemljištu nepravilna tlocrta. Srušena je 1937. godine, a na njezinu je mjestu MarcelloPiancentini sagradio zgradu Assicurazione generali (1837. – 1840.). Palmotićeva ulica, oko 1910. godine
Palmotićeva ulica, oko 1930.-1935. godine Panorama jugoistočnog dijela Zagreba oko 1933. godine, pogled prema zapadu Panorama jugoistočnog dijela Zagreba, oko 1940. godine Panorama Kaptolskih krovova zimi, snimljno iz Gornjeg grada 1959. godine
Panorama oko hotela Esplanade, Starčevićev trg, Mihanovićeva ulica, oko 1928. godine Panorama Zagreba - pogled prema jugu, 1900. godina Panorama Zagreba iz zraka, 1941. godina Panorama Zagreba oko 1928. godine
Panorama Zagreba oko 1972. godine Panorama Zagreba oko Trga Republike (današnji Trg bana Jelačića), oko 1983. godine Panorama Zagreba oko tržnice Dolac i Trga Republike (današnji Trg bana Jelačića), oko 1983. godine Panorama Zagreba sa jugoistoka, oko 1860. godine
Panorama Zagreba snimljena sa zagrebačke katedrale Panorama Zagreba, Gledano iz Gornjeg grada, oko 1910. godine Panorama Zagreba, oko 1970. godine Panorama, Kaptol 18. ožujka 2021
Panorama, Nova Ves, s crkvom sv. Ivana Krstitelja Panorama, oko 1931. godine Panorama, oko 1940. godne Panorama, Opatovina, oko 1980. godine
Panorama, Palmotićeva s bazilikom Presvetog Srca Isusova Panorama, Park Maksimir, oko 1965. godine Panorama, pogled na Donji grad sa Strossmayerovog šetališta (uspinjača desno) 1913. godine. Iz albuma slika hrvatskih gradova Vinka Šafara Panorama, pogled na Gornji grad 1913. godine, dio fotozbirke hrvatskih gradova Vinka Šafara
Panorama, pogled na grad Zagreb 1929. godine Panorama, Pogled na stadion Maksimir 1979. godine Panorama, pogled na Zvonimirovu 1930. godine (Foto Vladimir Horvat) Panorama, Trg Burze, G. Washingtona, ulica Račkoga, Martićeva, Draškovićeva, Trg kralja Petra prije postavljanja Meštrovićevog paviljona, oko 1930.-1935
Panorama, Ulica Proleterskih brigada, pogled na zapadni dio ulice i na sjeverozapad grada. (Foto Tošo Dabac) Panorama, Zagreb oko 1975. godine Panorama, zagrebački mostovi. Zdesna nalijevo (nizvodno) Jadranski, Savski (pješački), i Željeznički most Panorama, Zelena potkova 1902. godine
Panorama. Mostovi Panorama. Velesajam, Trnsko, Siget, Sopot. Avenija Borisa Kidriča (današnja Avenija grada Dubrovnika) oko 1965 Panorama. Vjesnikov neboder Panorama.Sava
Panrama, pogled s HNK prema Savskoj ulici oko 1987. godine Pantovčak, oko 1940. godine Pantovčak, oko 1972. godine Park Bele IV. (Vranyczanyeva poljana) pogled na katariski trg
Park Bele IV. (Vranyczanyeva poljana) pogled na kulu Lotrščak Park Maksimir 1937. godine Park Maksimir, oko 1902. godine Park Maksimir, oko 1930. godine
Park Maksimir. Kip 'Žetelica' Park Marka Oreškovića (današnji park Ribnjak), oko 1960. godine Park-šuma Cmrok, jesen Sredinom 80-ih godina 19. stoljeća Cmrok je postao popularno zagrebačko izletište i šetalište, a tu su se održavali i prvi skijaški tečajevi u Zagrebu. U ispravama iz 18. stoljeća spominje se i pod imenom Smrek, pretpostavlja se zbog okolne smrekove šume, a do današnjeg imena došlo se iskrivljenim izgovorom navedenom imena. Park-šuma Cmrok, odmor
Park-šuma Cmrok, poljana Postoji i druga verzija nastanka imena; naime, tamo je nekada postojala gostionica koju je držao stanoviti gospodin Rok, poznatiji pod nadimkom Bajs (gospodin je svirao instrument bajs pa se za tu gostionicu govorilo i Kod Bajsa, op. ur.). Kako su se ondašnja gospoda voljela hvaliti poznavanjem njemačkog jezika, prilikom odlaska u tu gostionicu govorili su: „idemo zum Rok“. I tako je vremenom iz “zum Rok” iskrivljavanjem prešlo u Cmrok. Park-šuma Cmrok, sanjkanje Park-šuma Cmrok, skijanje Parna pilana Društva za uvoz hrastovine u Zagrebu, Hrvatska
Paviljon i spomenik Vladimiru Nazoru. Tuškanac zimi Paviljon Tuškanac u jesen. Umjetnička fotografijau Paviljon Paviljon Tuškanac, 1902. godina Paviljon Tuškanac. Spomenik Vladimiru Nazoru
Paviljon Tuškanac Petrinjska ulica, oko 1935.-1940. godine Petrinjska ulica Pionirska željeznica, otvaranje 1948. godine Ukupna dužina pruge bila je 2,6 kilometara, širina kolosijeka 600 mm, uz najveći uspon od čak 19 posto. Vozni park sastojao se od jedne parne lokomotive, jednog službenog vagona, te triju četveroosovinskih putničkih vagona. Bilo je ideja da se pruga produži prema Granešini, no zbog brojnih poteškoća od toga se odustalo, te se kasnije izgradila pruga Dubrava-Slanovec.
Pionirska željeznica, postavljanje, Dubrava 1947. godine Prva 'pionirska' željeznica na našim prostorima izgrađena je u Zagrebu, u Maksimiru 1947.godine. Polazna postaja bila je na jugoistočnom dijelu parka (iza poljoprivredno-šumarskog fakultetskog dobra), odakle je pruga vodila prema sjeveroistoku. Prolazila je kroz Maksimirsku šumu, prelazila potok Bliznec, pa Štefanovec, nastavivši pored korita potoka dalje do krajnje postaje 'NO Hrvatske'. Pionirski grad (današnji Grad mladih), Granešina, oko 1975. godine Pješačke vojarne kraljevića Rudolfa. Položajni nacrt 13 zgrada Na današnjem Trgu Franje Tuđmana postojao je kompleks Pješačke vojarne “princa Rudolfa” od 13 zgrada. Vojarna je izgrađena 1888./1889. godine prema projektu Franza Grubera i Carla Wölcknera (Atelijer Gruber & Völckner) iz Beča. Veći dio je porušen 1978. godine a sačuvane su 4 zgrade u Ulici Republike Austrije 14-16-18-20. Te 4 zgrade danas koriste Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (kbr. 14 i 20), Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (kbr. 16), Gradski zavod za prostorno uređenje (kbr. 18), a ostalo je javna zelena površina. Pješačke vojarne kraljevića Rudolfa. snimka iz zraka1929. godine
Pješački most preko željezničke pruge, istočna strana Glavnog kolodvora, 1904. godine Pješački most Pješački nathodnik 1972. godine, izgrađen 1892. (iste godine kada je otvoren Glavni kolodvor) jer je željeznička pruga presjekla Petrinjsku Pješački nathodnik iznad glavnog kolodvora (snimljeno 3. srpnja 1938. godine)
Plakat - IV. međunarodni velesajam u Zagrebu Plakat 29. zagrebački zbor 1938. godine Plakat zagrebački velesajam 1956. godine Plakat zagrebački zbor 1926. godine
Plakat zagrebački zbor 1932. godine Planinska ulica, Peščenica, 1962. godina Pod zidom 1910. godine Podsusedski most
Pogled na Dolac pod zidom, oko 1925. (foto Vladimir Horvat) Pogled na Donji grad 1866. godine. Iz knjige Ive Maroevića 'O Zagrebu usput i s razlogom' Pogled na Katedralu iz Jurjevske, 1907. godina Pogled na katedralu iz Vlaške ulice, 1861. godine
Pogled na katedralu sa Strossmayerovog šetališta, oko 1930.-1935. godine Pogled na katedralu, Vlaška ulica, oko 1900. godine Pogled na nezavršene arkade groblja Mirogoj i Mirogojsku cestu iz Jurjevske ulice, oko 1905. godine Pogled na Umjetnički paviljon i spomenik Petru Preradoviću. Trg Josipa Juraja Strossmayera, i Trg kralja Tomislava, oko 1935. godine
Pogled na Šalatu iz zraka, 1940. godina Pogled s Katedrale na Jelačićev trg Pogled s Katedrale na Vlašku Pogled s Katedrale prema jugu
Pogled s Katedrale prema sjeveru Pogled s pročelja HNK prema središtu Zagreba, oko 1960. godine Pogled sa Karvenjaka, Šalata, 1932. godina Pogled sa katedrale na Gornji grad, 1899. godina
Poljane, Vrbik, 1951. godine Portal zagrebačke katedrale prije 1906. godine Poslovna zgrada 'Zagrepčanka', oko 1983. godine Poštari, Branimirova ulica, 1962. godina
Praška ulica 1935. godine Praška ulica 1960. godine Praška ulica 1969. godine Praška ulica, oko 1930. godine
Praška ulica, oko 1935.-1940. godine Praška ulica, parkiralište hotele Dubrovnik na prostoru bivše sinagoge Praška ulica Preobraženska ulica 1970-ih godina
Preradovićev trg oko 1960-ih godina Preradovićeva ulica, oko 1942. godine Primorska ulica, oko 1930. godine Prisega prilikom raskida svih državno-pravnih veza sa Austro-Ugarskom od strane Hravtskog sabora i proglašenja Države SHS (29.10.1918.-01.12.1918.), Trg sv. Marka, 29.10.1918
Prolaz sestara Baković 80-ih Proleterski brigada - Držićeva 1957. godine. Pogled sa zgrade Proleterski brigada 238 (danas Grada Vukovara). Držićeva 8 i 10 se još grade.Držićeva 6 je useljena 1956. godine Prva auto utrka u Zagrebu 1912. godine Prvi auto Taxi u Zagrebu 1901. godine Prvi auto taxi pojavio se na Trgu bana Josipa Jelačića 11. lipnja 1901.godine. Nakon Buickove automobilske premijere, fijakerist Tadija Bartolović naručio je iz tvornice Nesseldorf u Badenu kraj Beča automobil i doveo prvi auto taksi u Zagreb. Njegov automobil imao je motor od 6 KS, težine 950 kilograma te je koštao 4600 kruna. U pokusnoj vožnji osim članova povjerenstva prisustvovao je i gradski načelnik Adolf Mošinski. Na Trgu Bana Josipa Jelačića se nalazilo stajalište prvog auto-fijakera. Pošto je cijena bila ista kao i kod fijakera građani su u velikom broju počeli koristiti usluge novog prijevoznog sredstva. Udruženje auto taksi prijevoznika grada Zagreba osnovano je 1924. godine. Pozivni centar se otvara 1977. godine i počinje s radom sa 160 vozila uključenih u radio mrežu.
Prvi električni tramvaj u Zagrebu, 1910. godine Prvi električni tramvaj u Zagrebu, proizveden u tvornici Ganz - Co. iz Budimpešte. Pušten u promet 18. kolovoza 1910. godine Prvi električni tramvaj u Zagrebu. Gradonačelnik Janko Holjac na proslavi otvorenja električnog tramvaja 18. kolovoza 1910. godine Radićeva ulica, 1943.-1944. godina
Radnička cesta 1936. godine Radnička komora, Trg kralja Petra Krešimira IV, oko 1940. godine Radnički dom, Lenjinov trg (današnji Trg kralja Petra Krešimira IV), lijevo Šubićeva ulica, desno ulica Anke Butorac (današnja ulica kneza Ljudevita Posavskog), oko 1955. godine Radničko narodno sveučilište Moša Pijade, ulica Proleterskih brigada (današnje POUZ - Pučko otvoreno učilište Zagreb, Ulica grada Vukovara), Spomenik Moši Pijade, 1972. godine
Ralna gimnazija, Wilsonov trg (današnji Rooseveltov trg), oko 1930. godine Raskrižje Držićeve i Proleterski brigada 1964. godine Raskrižje Jurišićeva Palmotićeva 1912. godine Razglednica Zagreb 1904. godine. Bakačeva ulica
Razglednica Zagreb 1904. godine. Trgovački dom i Obrtnički muzej Razglednica Zagreb 1904. godine.mesnička ulica Razglednica Zagreb 1906. godine. Ilica Razglednica Zagreb 1906. godine. Palača Pongratz
Realna gimnazija, Križanićeva ulica, oko 1935. godine Realna gimnazija, Trg Khuena Hedervaryja (današnji Rooseveltov trg), još neizgrađene zgrade u ulici Farkaša Vukotinovića, oko 1905. godine Regulacija potoka Medveščak na Kanalu 1930. godine Potok Medveščak izvire povrh Kraljičina zdenca.Potok Medveščak u svojoj prošlosti je tekao kroz Ksaversku dolinu, Medvedgradskom ulicom, zapadnom stranom Tkalčićeve (nekad zvane Potok) i ulicom Pod zidom. Nastavljao je iza cijelog niza kuća sa sjeverne strane Jelačićeva trga, zatim je tekao prema istoku prelazeći Bakačevu ulicu, između kuća u Vlaškoj pa sve do Jurišićeve. Dalje je tekao sjevernom stranom Jurišićeve, između Palmotićeve i Draškovićeve, da bi zatim skretao prema jugoistoku, kroz Sajmište i Ulicu Franje Račkoga preko Krešimirova trga i Držićeve do Radničke ceste, nastavljajući ravnicom između polja i vrtova do ulijevanja u Savu na Žitnjaku. Sva spomenuta mjesta i ulice u to su se vrijeme drugačije nazivala, ovo su, naravno, novija imena. Regulacija potoka Medveščak Potok Medveščak izvire povrh Kraljičina zdenca.Potok Medveščak u svojoj prošlosti je tekao kroz Ksaversku dolinu, Medvedgradskom ulicom, zapadnom stranom Tkalčićeve (nekad zvane Potok) i ulicom Pod zidom. Nastavljao je iza cijelog niza kuća sa sjeverne strane Jelačićeva trga, zatim je tekao prema istoku prelazeći Bakačevu ulicu, između kuća u Vlaškoj pa sve do Jurišićeve. Dalje je tekao sjevernom stranom Jurišićeve, između Palmotićeve i Draškovićeve, da bi zatim skretao prema jugoistoku, kroz Sajmište i Ulicu Franje Račkoga preko Krešimirova trga i Držićeve do Radničke ceste, nastavljajući ravnicom između polja i vrtova do ulijevanja u Savu na Žitnjaku. Sva spomenuta mjesta i ulice u to su se vrijeme drugačije nazivala, ovo su, naravno, novija imena.
Regulacija rijeka Save, sava u 18. i 19. stoljeću Regulacija rijeke Save, polaožajni nacrt Ukupna dužina novog projektiranog korita Save između Jankomira i Mičevca iznosila je 50,9 km, a stari tok Save imao je 66,9 km, što je bilo skraćenje za 24%. Radovi su mogli početi poslije vodo-pravne rasprave, koja je obavljena 28. kolovoza iste godine. Za izvršenje radova sakupljan je doprinos od interesenata, a radove su financirali i državne ceste, državne željeznice, Južna željeznica te grad Zagreb. Nakon provedene javne rasprave prema izrađenom projektu u jesen 1899. godine počeli su i prvi radovi na izvedbi regulacije na području grada. Kada su žitelji preostalih naselja uz Savu vidjeli pozitivne učinke i brzo napredovanje radova, na osnovi njihovih zahtjeva radovi su prošireni i na dionice od Mičevca do Rugvice, od Podsuseda do Jankomira te od Podsuseda do granice s Kranjskom i Štajerskom (danas Slovenijom) na Sutli. Regulacija rijeke Save, usporedba Ovim proširenjem cjelokupna regulacija Save bila je podijeljena na četiri dionice i izrada projekata za njih počela je 1905. godine, a izvedba radova na novim dionicama počela je između 1906. i 1908. godine. Cijena jednog kilometra izvedene regulacije bila je oko 160.000 kruna, a ukupna cijena izvedbe regulacije Save od Slovenije do Rugvice iznosila je oko 9,700.000 kruna. Radi lakšeg praćenja izvedbe i nadzora radova cijeli je potez Save podijeljen na 36 radilišta odsjeka. Za lakše obavljanje nadzora i vođenje izvedbe radova 1902. godine sagrađena je zgrada za ured građevne uprave na lijevoj obali Save, odmah ispod željezničkog mosta na kraju Veslačke ulice. tu su se, osim tehničkog osoblja i uprave gradilišta, nalazile i radionice, skladišta materijala te stan za nadzornika radova. U toj zgradi u Veslačkoj br. 25 poslije 1945. godine jedno je vrijeme bila uprava poduzeća Hidroprojekt, nakon toga Hidrotehnički odjeljak Zagreb, a zatim uprava Direkcije za Savu. Sagrađene su i zgrade za uprave radilišta u Medsavama i u Mičevcu, u Podsusedu je za upravu radilišta korištena zgrada bivše mitnice. Već nakon nekoliko godina 1905. godine vidjeli su se i rezultati rada jer su se vodo- staji Save postupno snižavali, što je bio i jedan od ciljeva projekta. No, bilo je i neuspjeha, pretežno na mjestima starih korita ili tamo gdje su se radovi for širili, a nisu bile obavljene neophodne predradnje. Unatoč svim teškoćama, iz godine u godinu pojedine dionice puštane su na korištenje, glavno korito Save proširivalo se i formiralo postupno do projektom predviđenih dimenzija. Reljkovićeva 70-ih godina (u pozadini srušene Rudolfove vojarne)
Restauracija 'Maksimir', park Maksimir, oko 1930. godine Restoran Aleksinac u Bakačevoj 80-ih Restoran, Novinarski dom, Perkovčeva ulica Savska cesta, oko 1935. godine Ribnjak, Zvonarička ulica sa tvornicom zvonova srušenom 1936. godine, ulica Nova Ves sa crkvom sv. Ivana Krstitelja
Robna kuća 'Standard konfekcija', Praška ulica oko 1965. godine Robna kuća 'Standard konfekcija', Praška ulica, za Novu godinu Robna kuća 'Standard konfekcija', Praška ulica U rujnu 1958. godine održana je na Zagrebačkom velesajmu 2. izložba 'Porodica i domaćinstvo' za koju su arhitekti Aleksandar Dragomanović i Ninoslav Kovač napravili paviljon, koji je nakon izložbe postavljen na mjestu srušene sinagoge. Postavljanje je trajalo devedeset dana, a robna kuća je otvorena u travnju 1960. godine. Imala je i prve pokretne stepenice u Zagrebu. Izgorjela je u požaru na staru godinu 1980. Robna kuća 'Standard konfekcija'. Montažni paviljon sa Zagrebačkog Velesajma. Izgorjela na staru godinu 1980. i od tada parcela služi kao parkiralište
Robna kuća 'Standard konfekcija'.Zagrebački velesajam, rujan 1958. godine Rodilište, Petrova ulica, oko 1930. godine Rokov perivoj, Elegija U samom središtu Rokova perivoja nalazi se Zdenac Elegija, koja je do 1941. godine bila pohranjena u Modernoj galeriji. U periodu od 1941. do 1994. godine, nalazila se u dvorištu gliptoteke HAZU, a 1994. godine je postavljena na današnju lokaciju u Rokov perivoj. Autor Zdenca Elegija je Robert Frangeš Mihanović, koji je ovo djelo dao na poklon gradu u zamjenu za ustupljeni dio gradilišta na Rokovom perivoju za izgradnju vile. Skulptura uz fontanu pokazuje golo žensko tijelo koje stoji nad reljefom koji prikazuje prizore iz 'Raja', 'Čistilišta' i 'Pakla' Dantea Alighierija. Rokov perivoj, kapelica Sv. Roka Krajem 1647. i početkom 1648. godine kuga je poharala zagrebačko podgrađe. Stanovnici Gradeca odlučili su na Peneznoj gorici sagraditi kapelu sv. Roka, zaštitnika od kuge. Povijesni izvori navode da je svatko morao sudjelovati u gradnji: i plemići i obrtnici, muškarci i žene. Tako je nastala crkva sv. Roka, a prostor oko nje pretvoren je u groblje. Rokovo groblje stoljećima je bilo posljednje počivalište stanovnika Gradeca i Ilice. Sprovodi su se odvijali mukotrpno, uz strmu Rokovu ulicu, po blatu i snijegu, uz konje koji bi posustajali i ljude koji su nosili ljesove na rukama. Ovdje su pokapani i katolici i, od 1811. godine, Židovi jer se upravo ovdje nalazilo se prvo uređeno zagrebačko židovsko groblje.
Rokov perivoj, oko 1980. godine Kad je groblje 1876. godine zatvoreno, prostor je postupno mijenjao svoju ulogu. Mjesto smrti počelo se pretvarati u mjesto šetnje, predaha i tišine. Nakon 1. Svjetskog rata, iza 1918., na Rokovu perivoju niknula je prava mala umjetnička četvrt u kojoj su živjeli i stvarali: Nasta Rojc-Šenoa, Joza Kljaković, Ljubo Babić, Frangeš-Mihanović i mnogi drugi. Rokov je perivoj danas zelena oaza iznad Britanca, mjesto je gdje mnogobrojni Zagrepčani vole provoditi svoje slobodno vrijeme. Rokov perivoj Rokov perivoj nalazi se u samom centru grada. Od Trga bana Jelačića dijeli ga tek jedna tramvajska stanica. Nalazi se iznad Ilice, sa zapadne strane mu je Britanac, a s istočne Dežmanov prolaz, dok ga sa sjeverne zatvara Nazorova ulica. Rudolfova vojarna, Kolodvorska cesta (današnja ulica Republike Austrije), oko 1910. godine Rudolfova vojarna, Kolodvorska ulica (današnja ulica Republike Austrije), oko 1905. godine A
Rudolfova vojarna, Kolodvorska ulica (današnja ulica Republike Austrije), oko 1905. godine B Rudolfova vojarna. Gradnja je počela 1888. godine, bilo izgrađeno 13 zgrada, a dio kompleksa porušen je sedamdesetih godina prošlog stoljeća Rudolfova vojarna Rušenje zatvora. Na adresi Savska cesta 60 nalazio se zatvor Zaštitnog redarstva za grad Zagreb.
Sa Dolca prema Splavnici početkom 60ih Sa Kaptola prema Dolcu 1954. godine Sajam u Martićevoj ulici, 1910. godine Sajmišni trg (današnji Trg Republike Hrvatske), pogled prema istoku, vidljiva zgrada Hrvatskog gospodarskog društva, oko 1885. godine
Samoborski kolodvor, Samoborska cesta (danas ulica Božidara Adžije), oko 1915. godine Samoborček, Srebrna strijela na zdanjoj vožnji 31. prosinca 1979. godine. Stanica Bregana. Savska - Vodnikova 1960. godine Savska cesta - Ulica Proleterskih brigada (današnja Ulica grada Vukovara), oko 1975.-1980. godine
Savska cesta 58, salon namještaja 'Slovenijales', arhitekt Lujo Schwerer, sagrađen 1970., slikano oko 1980. godine Savska cesta 58, salon namještaja 'Slovenijales', oko 1972. godine Savska cesta 1972. godine, Vjesnik Savska cesta 1980-ih godina, pogled prema sjeveru
Savska cesta i ulica 8. maja (današnja ulica Farkaša Vukotinovića), kolovoz 1961. godina Savska cesta, 1962. godina Savska cesta, autoput (današnja Zagrebačka avenija), oko 1948.-1955. godine. Danas se na tom mjestu (ne)nalazi zgrada Vjesnika Savska cesta, izgradnja tramvajske pruge
Savska cesta, Ljubljanska avenija (današnja Zagrebačka avenija), oko 1975.-1980. godine Savska cesta, nadvožnjak Savska cesta, oko 1980. godine Savska cesta, radovi na tramvajskoj pruzi (Vladimir Horvat) 1930. godine
Savska cesta, remiza 1930-ih godina Savska cesta, Zagrepčanka, 1987. godina Savska cesta, zatvor, oko 1955. godine. Srušen oko 1960. godine, na njegovom mjestu sagrađen objekt 'Slovenijales', 1970 Savska cesta. Vjesnikov neboder
Savski gaj, Trnsko, Siget, Aleja Borisa Kidriča (današnja Avenija grada Dubrovnika), oko 1972. godine Savski most, zima 1929, jedna od najhladnijih zima XX. stoljeća u Zagrebu Scena iz filma Proces. 1962 g. Anthony Perkins ispred Katedrale Sinagoga 1867. godine u ulici Marije Valerije (danas Praška ulica)
Sinagoga, Praška 7, 1941. godine. Razgradnja sinagoge je trajala od listopada 1941. do travnja 1942. godine Sinagoga, Praška ulica, oko 1935. godine Sinagoga, unutrašnojst Sinagoga Zagrebačka sinagoga bila je glavnim mjestom bogoslužja zagrebačke židovske zajednice u modernoj Hrvatskoj. Sinagoga je izgrađena 1867. u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji unutar Austro-Ugarske, a bila je u upotrebi do 1941. kada su je vlasti Nezavisne Države Hrvatske dale razgraditi. Sinagoga je izgrađena u pseudomaurskom stilu, dizajnirana prema hramu u gradskom kotaru Leopoldstadt u Beču i nalazila se u današnjoj Praškoj ulici. Bila je jedini namjenski židovski objekt za bogoslužje u povijesti grada Zagreba. Zgrada je bila jedna od poznatijih sinagoga u okolici.
Skalinska ulica 1920. godine Skalinska ulica 1980-ih godina Skalinska ulica, oko 1930. godine Skalinska,Tkalčićeva 1975. godine (Foto Marija Braut)
Skupština grada Zagreba, Miramarska cesta - Proleterskih brigada (današnje Gradsko poglavarstvo, Trg Stjepana Radića), oko 1975.-1980. godine Slastičarnica Zagreb, Massarykova ulica 1970-ih godina Slavonska avenija 1986. godine, tada Avenija Bratstva i jedinstva, razglednica. godine Slavonska avenija, oko 1987. godine
Slika. Nasta Rojc, autorica, lica, oko 1920.-1925. godine Slika. Splavnica i ulica Potok (današnja Tkalčićeva), oko 1915 Slika. Visoka ulica, Autor Krešimir Katić 1919. godine Slika. Šestine, 1913. godina
Sljeme - žičara oko 1968. godine Sljeme - Žičara, oko 1967. godine Sljeme - Žičara Sljeme, Lječilište Brestovac 50-ih
Sljeme, Medvednica, privremeno sklonište HPD Sljeme oko 1935.godine Sljeme, Mevednica, Tomislavov dom oko 1930. godine Sljeme, probijanje tunela na Sljemenu 1952. godine Sljeme, sportska žičara1964. godina
Sloboština 1977. godine Sokolski stadion, desno Maksimirska cesta, Svetice, 1934. godina Sokolski stadion, Svetice, Maksimir, oko 1935. godine Sopot 70-ih godina i 2007. godine
Specijalizirana trgovina školske, pisaće i slikarske robe 1890.godine. Trgovina slikarske robe Juliusa Hühna, otvorena 1837. u jednokatnici koju je 1830. izgradio veletržac žita Franjo Čavrak Splavnica, oko 1955. godine Splavnica, oko 1955 Splavnica, pogled na Trg bana Jelačića, oko 1930. godine. Desno Zakladna bolnica Milosrdne braće, srušena 1931. godine
Spomenik 'Sv. Juraj ubija zmaja' (kipar Anton Dominik Fernkorn) cinčani odljev u glavnoj aleji parka Maksimir (Foto Ivan Standl) Nadbiskup Juraj Haulik kupio je cinčani odljev ove skulpture i postavio ga 1867. godine ispred ulaza u park Maksimir (tadašnji Jurjavec) na postolje od moslavačkog granita. No zbog loših uvijeta za cinčani odljev spomenik biva preseljen na Akademički trg 1884. godine. Spomenik 'Sv. Juraj ubija zmaja', rad kipara Antona Dominika Fernkorna, Akademički trg (današnja HAZU, Strossmayerov trg), oko 1885. godine Spomenik Sveti Juraj ubija zmaja premješten je iz Maksimira 1884. godine, kada ga je nadbiskup Juraj Haulik darovao tadašnjoj Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti (JAZU). Spomenik je tada postavljen na Akademički trg. Spomenik 'Sv. Juraj ubija zmaja', rad kipara Antona Dominika Fernkorna, u pozadini Kraljevsko zemaljska obrtna škola (danas ŠPUD i MUO), oko 1908. godine A Budući da je stari cinčani kip propadao, u Beču je 1908. godine izliven novi, brončani primjerak. Taj novi spomenik postavljen je na današnju lokaciju kod Hrvatskog narodnog kazališta (tada ispred Trgovačko-obrtničke komore) na prijedlog Ise Kršnjavoga. Spomenik 'Sv. Juraj ubija zmaja', rad kipara Antona Dominika Fernkorna, u pozadini Kraljevsko zemaljska obrtna škola (danas ŠPUD i MUO), oko 1908. godine B
Spomenik 'Sv. Juraj ubija zmaja', rad kipara Antona Dominika Fernkorna, u pozadini Kraljevsko zemaljska obrtna škola (danas ŠPUD i MUO), oko 1908. godine C Spomenik 'Sv. Juraj ubija zmaja', rad kipara Antona Dominika Fernkorna, u pozadini Kraljevsko zemaljska obrtna škola (danas ŠPUD i MUO), oko 1908. godine D Spomenik 'Sv. Juraj ubija zmaja', rad kipara Antona Dominika Fernkorna, u pozadini zgrada JAZU, Akademički trg (današnja HAZU, Strossmayerov trg), oko 1900. godine Zbog oštećenja materijala (cink), Haulik daruje kip Akademiji. Postavljen je ispred palače Akademije na današnjem Strossmayerovom trgu, usred cvjetne rondele 1884. godine i tu ostaje do 1907. godine kad seli na današnju lokaciju. Spomenik 'Sv. Juraj ubija zmaja', rad kipara Antona Dominika Fernkorna, u pozadini zgrada JAZU, Akademički trg (današnja HAZU, Strossmayerov trg), oko 1900.-1905. godine
Spomenik 'Sv. Juraj ubija zmaja', rad kipara Antona Dominika Fernkorna, u pozadini zgrada JAZU, Akademički trg (današnja HAZU, Strossmayerov trg), oko 1905. godine Zbog oštećenja materijala (cink), Haulik daruje kip Akademiji. Postavljen je ispred palače Akademije na današnjem Strossmayerovom trgu, usred cvjetne rondele 1884. godine i tu ostaje do 1907. godine kad seli na današnju lokaciju. Spomenik banu Jelačiću, Jelačićev trg, 1904. godina Spomenik fra Andriji Kačiću Miošiću, kipar I. Rendić, podignut 1891. godine, Mesnička ulica, oko 1975. godine Spomenik fra Andriji Kačiću Miošiću, Mesnička ulica, djelo kipara Ivana Rendića, postavljen 1891. godine, razglednica oko 1905. godine
Spomenik fra Andriji Kačiću Miošiću, Mesnička ulica. U prolazu 13. ožujka 2026. godine Spomenik Josipu Juraju Strossmayeru (rad kipara Ivana Meštrovića) otkriven 1926. godine ispred zgrade JAZU (današnja HAZU), Trg Josipa Juraja Strossmayera, oko 1967. godine Spomenik Josipu Juraju Strossmayeru (rad kipara Ivana Meštrovića), zgrada HAZU u pozadini 1928. – Akademički trg preimenovan u Trg Josipa Jurja Strossmayera Spomenik Josipu Juraju Strossmayeru (rad kipara Ivana Meštrovića)
Spomenik Marija Jurić Zagorki, Tkalčićeva ulica Spomenik Petru Preradoviću kipara Ivana Rendića, oko 1960. godine (Arhivska fotografija HAZU) Brončani spomenik djelo je istaknutog hrvatskog kipara Ivana Rendića. Izrađen je 1895. godine na narudžbu Stjepana Miletića, tadašnjeg intendanta HNK, koji ga je darovao gradu Zagrebu. Spomenik Petru Preradoviću na Cvjetnom trgu A Spomenik Petru Preradoviću na Cvjetnom trgu B
Spomenik Petru Preradoviću na Cvjetnom trgu C Smatra se najuspješnijim Rendićevim djelom zbog vještog prikaza Preradovićeve suzdržanosti i dostojanstva. Spomenik Petru Preradoviću, Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera) 1905. godine Svečano je otkriven 1895. godine na tadašnjem Akademičkom trgu (današnji Strossmayerov trg). Na sadašnju lokaciju premješten je tek 1954. godine. Spomenik Petru Preradoviću, Akademički trg (današnji Trg Josipa Juraja Strossmayera) oko 1905. godine Spomenik nije oduvijek bio na Cvjetnom trgu. Svečano je otkriven 1895. godine na tadašnjem Akademičkom trgu (današnji Strossmayerov trg). Na sadašnju lokaciju premješten je tek 1954. godine. Spomenik svetog Jurja kod Kamenitih vrata
SRC Šalata, bazen, oko 1955. godine SRC Šalata, bazen, oko 1967. godine SRC Šalata, Klizalište 1962. godine SRC Šalata, oko 1967. godine
Središće 70-ih godine i 2010. godine Stadion NK Dinamo, Maksimir, oko 1967. godine Stankovićev teatar, foto Ivan Standl, oko 1890. godine Stara plinara 1903. godine Gradska uprava Zagreba pokrenula je inicijativu za izgradnju mreže gradske rasvjete i gradske plinare, pa je 1862. godine sklopljen ugovor između grada Zagreba i bavarskog poduzetnika Ludwiga Augusta Riedingera o uvođenju javne i privatne plinske rasvjete. U svrhu gradnje tvornice rasvjetnog plina Riedingeru je besplatno ustupljeno gradilište na uglu Kukovićeve (danas Hebrangove) i Gundulićeve ulice. Nakon proširenja tzv. 'Stara' plinara obuhvaćala je čitav prostor do Mažuranićeva trga i Žerjavićeve ulice. Stara je plinara zatvorena 22. travnja 1911. godine. 'Nova' je plinara na Radničkoj cesti puštena u rad 10. travnja 1911. godine.
Stara Vlaška 50-ih godina Stara Vlaška, oko 1930. godine Stara Vlaška, oko 1967. godine Stari Dolac 1925. godine
Strossmayerovo šetališta, oko 1930.-1935. godine Strossmayerovo šetalište 1892. godine Strossmayerovo šetalište 1950. godine Strossmayerovo šetalište 1967. godine, snimio Tošo Dabac
Strossmayerovo šetalište, Hugo Ehrlich na Zakmardijevim stubama Strossmayerovo šetalište, oko 1900. godine Strossmayerovo šetalište, oko 1940. godine Strossmayerovo šetalište, oko 1980. godine
Strossmayerovo šetalište, pogled na Zagreb, 1978. godina Strossmayerovo šetalište, spomenik Antunu Gustavu Matošu, rad Ivana Kožarića Strossmayerovo šetalište. oko 1920.-1925. godine Stube Bartola Felbingera (rješenje o zatvaranju na snazi do 30. travnja 2026. godine
Stube Bartola Felbingera, graditelja i arhitekta, svitanje Stube Bartola Felbingera, graditelja i arhitekta Stube biskupa Duha Sudar tramvaja i kamiona čistoće u Vlaškoj ulici 1961. godine
Super Andrija 1973. godine Svakodnevni život starog srednjovjekovnog naselja Dolac između 1910. i 1913. godine Sveučilišna biblioteka, danas državni Arhiv, snimljeno 6. lipnja 1932. godine Sveučilišna knjižnica, Marulićev trg, oko 1950. godine
Sveučilišni trg (današnji Trg Republike Hrvatske), 1899. godina Sveučilišni trg (današnji Trg Republike Hrvatske), Hrvatsko narodno kazalište oko 1905.-1910. godine Sveučilišni trg (današnji Trg Republike Hrvatske), oko 1905.-1910. godine Sveučilišni trg (današnji Trg Republike Hrvatske), oko 1910. godine
Sveučilišni trg (današnji Trg Republike Hrvatske), prije izgradnje Meštrovićevog Zdenca, oko 1905. godine Sveučilišni trg (današnji Trg Republike Hrvatske), u pozadini Frankopanska ulica, oko 1915. godine Sveučilišni trg 1913. godine, danas Trg Republike Hrvatske Sveučilište u Zagrebu 1932. godine
Svratište 'K caru austrijanskom' 1867. godine, autor razglednice Sofija Hering Tkalčićeva 71a, oko 1925. godine Tkalčićeva 1912. godine (Foto Kamilo Bošnjak) Tkalčićeva 1969. godine
Tkalčićeva ulica, 1942. godina Tkalčićeva ulica, oko 1930.-1935. godine Tkalčićeva ulica, oko 1935, godine Tkalčićeva ulica, oko 1935.-1940. godine
Tkalčićeva ulica, oko 1960. godine Tkalčićeva ulica, oko 1975. godine Tkalčićeva ulica, oko 1982. godine Tkalčićeva, oko 1965. godine
Tomićeva ulica, oko 1960. godine Tomićeva ulica, oko 1967. godine Tomićeva ulica, oko 1970.-1975. godine Topnička vojarna, Ilica, oko 1910. godine
Topnička vojarna, Ilica, Črnomerec, oko 1915. godine Topnička vojarna, Ilica, Črnomerec Topnička vojarna, Črnomerec, oko 1905.-1910. godine Trakošćanska ulica, 1972. godine
Tramvaj linije 3 u Draškovićevoj ulici Tramvaj linije 12 u Savskoj ulici Tramvaj u Gračanima 1970-ih godina Tramvaj u Kukovićevoj ulici kod Vranyczanyjeve palače oko 1915. godine (današnja Hebrangova kod Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti)
Tramvajska karta oko 1950. godine Tramvajska karta u prometu 1924.-1943. godine Tramvajska linija 12 na Glavnom kolodvoru Tramvajska motorna kola M-22 konstruktora D. Mandla, Zagrebački električni tramvaj, 1922
Tramvajska motorna kola M-24, Zagrebački električni tramvaj, 1924.godine Tramvajska pruga na Mirogojskoj cesti, polaganje (Jospi Horvat) 1930. godine Tramvajska pruga na Zvijezdi, polaganje 1930. godine Tramvajska servisna radionica u iugradnji Zagrebačkog električnog tramvaja (ZET) u Remizi u Ljubljanici
Tramvajska stanica na okretištu Savski most 1968. godine Tramvajska stanica na Trgu bana Jelačića (Foto Vladimir Horvat) oko 1930. godine Tramvajska stanica na Trgu bana Jelačića oko 1940. godine Tramvajska stanica na Trgu bana Jelačića oko 1955. godine
Tramvajska stanica na Trgu bana Jelačića, vozač tramvaja snimljen s leđa 1955. godine Tramvajska stanica na zagrebačkom Glavnom kolodvoru oko 1925. godine Tramvajska stanica u Ulici grada Vukovara oko 1980. godine Tramvajske linije (povijest)
Tramvajski zastoj u Ilici (Foto Vladimir Horvat) 24. srpnja 1930. godine Tramvajsko okretište ispred Tvornica ulja Zagreb u Branimirovoj ulici, okretište na Kanalu, oko 1950 Tramvajsko okretište kod hotela Esplanade, Trg Ante Starčevića, oko 1928. godine Tramvajsko okretište kod ulaza u Park Maksimir oko 1934. godine
Tramvajsko okretište linije 11 na Črnomercu 1963. godine Tramvajsko okretište Mihaljevac, 1975. godine Tramvajsko okretište na Borongaju Tramvajsko okretište na Črnomercu 1928. godine
Tramvajsko okretište u Prečkom, listopad 2017. godine Tramvajsko okretište Črnomerec 1911. godine Tramvajsko okretište Črnomerec 1955. godine Ulaz u autobus samo na prva vrata! Tramvajsko okretište, Avenija Dubrava 1963. godine
Tramvajsko okretište, Maksimirska ulica oko 1935. godine Tramvajsko okretište, ulica Socijalističke revolucije (današnja Zvonimirova), Kennedyjev trg oko 1955 Tramvajsko spremište u Savskoj ulici Tramvasjko okretište i autobusni terminal ZET-a, Črnomerec, oko 1980. godine
Trenkova ulica, oko 1925.-1930. godine Trešnjevačka tržnica, Trešnjevka i ulica Rade Končara (današnja Ozaljska i Tratinska), oko 1980. godine Trešnjevačka tržnica, Trg Oktobarske revolucije (današnji Trešnjevački trg), oko 1975. gpdine Trešnjevački plac 1960-ih godina
Trg Ante starčevića i hotel Esplanade 1970-ih godina Trg Ante Starčevića, Mihanovićeva ulica, oko 1958. godine Trg Ante Starčevića, Mihanovičeva ulica, oko 1935 Trg Ante Starčevića, oko 1905. godine
Trg Ante Starčevića, oko 1935. godine Trg Ante Starčevića, oko 1955.-1960. godine Trg Ante Starčevića, Trg kralja Tomislava, Glavni kolodvor, u pozadini Baroževa ulica (današnja Branimirova), oko 1930.-1935. godine Trg Ante Starčevića, ulaz u pothodnik, oko 1975. godine
Trg Ante Starčevića. Glavni kolodvor oko 1935. godine Trg Ante Starčevića. Glavni kolodvor. Panorama snimljena oko 1935. godine Trg Ante Starčevića. Stajalište fijakera i taksija, benzinska pumpa i hotel Esplanade oko 1952.-1955. godine Trg Ante Starčeviča, Mihanovičeva, svibanj 2020 nakon potresa u vrijeme COVIDA19
Trg bana Jelačića (tada Trg Republike) 1970-tih godina Trg bana Jelačića 3 Srušena Palača Pongratz 1937. godine. Piacentini će na prostoru srušene palače Pongratz izgraditi novu višekatnicu Osiguravajućeg društva (Assicurazioni Generali) iz Trsta. Trg bana Jelačića 30-ih godina (Foto Đuro Janeković) Trg bana Jelačića 40-ih godina
Trg Bana Jelačića 1890. godine Trg bana Jelačića 1910. godine Trg bana Jelačića 1912. godine. Rujan je, prodaje se grožđe na Trgu, tramvaj broj 11 vozi kroz Bakačevu i Novu Ves prema Mirogoju. Trg bana Jelačića 1912. Hotel Milinov je izgrađen 1929. godine na mjestu gdje je do tada stajala kuća trgovca Pavla Hatza u kojoj se nalazila Velika kavana
Trg bana Jelačića 1919. godine http://hdl.loc.gov/loc.pnp/anrc.03696a Trg bana Jelačića 1924. godine Trg bana Jelačića 1930-ih godina Trg bana Jelačića 1931. godine
Trg bana Jelačića 1931.godine (foto Tošo Dabac) Trg bana Jelačića 1934. godine (foto Đuro Janeković) Trg bana Jelačića 1937. godine Trg bana Jelačića 1939. godine Gradska kavana izgrađena je 1931. godine. Fellerova četverokatnica 1928. godine nadogradnjom i preoblikovanjem pročelja postala stambeno-poslovna peterokatnica Stern.
Trg bana Jelačića 1941. godine Trg bana Jelačića 1942. godine Trg bana Jelačića 1945. godine Trg bana Jelačića i stara Katedrala
Trg bana Jelačića oko 1931. godine Trg bana Jelačića oko 1960. godine Trg bana Jelačića oko 1965. godine Trg bana Jelačića početak rušenja stare zgrade za gradnju Gradske štedionice 1931. godine
Trg bana Jelačića, 20. svibnja 1903. godine Trg bana Jelačića, 1912. godina Trg bana Jelačića, 1915. godina Trg bana Jelačića, 1942. godina
Trg bana Jelačića, 1943. godina Trg bana Jelačića, dekoracija za I. kongres AFŽ 1946. godine Trg bana Jelačića, gradnja kanala 1898. godine Trg bana Jelačića, Hotel Milinov izgrađen 1929. godine
Trg bana Jelačića, Ilica, oko 1915. godine Trg bana Jelačića, izgled za Novu godinu 1964 Trg bana Jelačića, južna strana s ulicom J.J.Strossmayera (danas Praška ulica) 1930. godine Trg bana Jelačića, južna strana s ulicom Marije Valerije (danas Praška ulica) 1909. godine
Trg bana Jelačića, kod spomenika bana Jelačića, 1902. godine Trg bana Jelačića, kod spomenika bana Jelačića. Fotografija, 1902. godine Trg bana Jelačića, križanje Petrinjske i Jurišićeve ulice oko 1898.godine Trg bana Jelačića, Manduševac prije zatrpavanja oko 1895. godine, razglednica oko 1900. godine
Trg bana Jelačića, Mimohod francuske vojske, 1919. godina Trg bana Jelačića, noć, oko 1940. godine Trg bana Jelačića, oko 1900.-1905. godine Trg bana Jelačića, oko 1905. godine, kolorirana razglednica
Trg bana Jelačića, oko 1905. godine Trg bana Jelačića, oko 1905.-1910. godine Trg bana Jelačića, oko 1908. godin Trg bana Jelačića, oko 1910. godine
Trg bana Jelačića, oko 1912. godine, kolorirana razglednica Trg bana Jelačića, oko 1912. godine Trg bana Jelačića, oko 1915. godine, kolorirana razglednica Trg bana Jelačića, oko 1915. godine
Trg bana Jelačića, oko 1925-1930. godine Trg bana Jelačića, oko 1928.-1931. godine Trg bana Jelačića, oko 1935. godine Trg bana Jelačića, oko 1940. godine
Trg bana Jelačića, oko 1940 Trg bana Jelačića, oko 1965. godine Trg bana Jelačića, pogled kroz palme iz Gradske kavane 1943. godine (izvor Hrvatski filmski savez) Trg bana Jelačića, pogled na ulicu Marije Valerije (današnja Praška), oko 1885. godine 1866. – probijena ulica Marije Valerije (kćer cara Franje Josipa I.) kojom su povezani Jelačićev i Zrinski trg.
Trg bana Jelačića, prodavači cijeća, oko 1910. godine Trg bana Jelačića, Splavnica, oko 1932. godine Trg bana Jelačića, spomenik, oko 1935. godine Trg bana Jelačića, Stajalište autobusa za Trešnjevku, oko 1933. godine
Trg bana Jelačića, svibanj 1945. godine Trg bana Jelačića, tada Trg Republike, za Božić 1970. godine Trg bana Jelačića, travanj 1941. godine A Trg bana Jelačića, travanj 1941. godine B
Trg bana Jelačića, u pozadini Ilica, oko 1925. godine Trg bana Jelačića, Velika Kavana, 1926. godine Trg bana Jelačića, zima 1942. godine Trg bana Jelačića. pogled prema praškoj ulici 2011. godine 1866. – probijena ulica Marije Valerije (kćer cara Franje Josipa I.) kojom su povezani Jelačićev i Zrinski trg.
Trg bana Jelačiča, Zakladna bolnica Male braće Trg bana Jelačuića, Duga ulica (današnja Radićeva ulica), oko 1930. godine Trg Bratstva i jedinstva (današnji Trg Petra Preradovića), oko 1975.-1980. godine Trg burze – asfaltiranje pred burzom, 1930. godine
Trg Franje Josipa (današnji Trg kralja Tomislava), oko 1905. godine Trg Georgea Washingtona (današnji Trg hrvatskih velikana), oko 1935.-1940. godine Trg Ivana Meštrovića, Zapruđe, oko 1975. godine A Trg Ivana Meštrovića, Zapruđe, oko 1975. godine
Trg J. F. Kennedyja, oko 1967. godine Trg Josipa Juarja Strossmayera 15, palača HAZU Trg Josipa Juraja Strossmaeyra oko 1930. godine Trg Josipa Juraja Strossmaeyra, procesija, oko 1925.-1930. godine
Trg Josipa Juraja Strossmayera, palača HAZU Trg Josipa Jurja Strossmayera 14, knjižnica HAZU, u prošlosti Lučbeni (kemijski) zavod Trg Josipa Jurja Strossmayera s knjižnicom i palačom HAZU, panorama Trg Jože Vlahovića (današnji Trg hravtskih velikana), desno ulica Račkoga, oko 1978. godine
Trg Jože Vlahovića (današnji Trg hrvatskih velikana), lijevo Martićeva ulica, desno ulica Račkoga, oko 1970. godine Trg Jože Vlahovića (današnji Trg hrvatskih velikana), oko 1967. godine Trg Jože Vlahovića 1970-ih godina A Trg Jože Vlahovića 1970-ih godina B
Trg Jože Vlahovića, 1953.godine Trg Katarine Zrinske, oko 1967. godine, pogled na crkvu sv. Katarine Trg Katarine Zrinske, oko 1967. godine Trg Khuena Héderváryja (današnji Rooseveltov trg), oko 1910. godine
Trg kralja Aleksandra (današnji Trg Republike Hrvatske), Mažuranićev trg, oko 1930.-1935. godine Trg kralja Aleksandra (današnji Trg Republike Hrvatske), oko 1930. godine Trg kralja Aleksandra (današnji Trg Republike Hrvatske), oko 1932. godine, Hrvatski sokol Trg kralja Aleksandra (današnji Trg Republike Hrvatske), oko 1932. godine
Trg kralja Aleksandra (današnji Trg Republike Hrvatske), oko 1935. godine Trg kralja Aleksandra (današnji Trg Republike Hrvatske), u pozadini Frankopanska ulica, oko 1935. godine Trg kralja Petra (danas Trg žrtava fašizma), panorama oko 1930. godine Trg ima iznimno zanimljivu povijest. Do 1927.godine. bio je to Trg N, od 1927.godine do 1941.godine Trg kralja Petra I. (Karađorđevića), za NDH Trg III, od 1943.godine Trg Kulina bana, od 1945.godine do 1990. godine Trg žrtava fašizma, od 1990.godine do 2000.godine Trg hrvatskih velikana, a 2000.godine mu je ponovno vraćeno ime Trg žrtava fašizma. Trg kralja Petra (današnji Trg žrtava fašizma), oko 1930 A. godine
Trg kralja Petra (današnji Trg žrtava fašizma), oko 1930. godine B Trg kralja Petra (današnji Trg žrtava fašizma), oko 1935. godine Trg kralja Petra (današnji Trg žrtava fašizma), ulica Račkoga, oko 1930. godine Trg kralja Petra I. (Karađorđevića) 1927. godine Trg ima iznimno zanimljivu povijest. Do 1927.godine. bio je to Trg N, od 1927.godine do 1941.godine Trg kralja Petra I. (Karađorđevića), za NDH Trg III, od 1943.godine Trg Kulina bana, od 1945.godine do 1990. godine Trg žrtava fašizma, od 1990.godine do 2000.godine Trg hrvatskih velikana, a 2000.godine mu je ponovno vraćeno ime Trg žrtava fašizma.
Trg kralja Petra Krešimira IV oko 1935. godine Trg kralja Petra Krešimira IV, dječje igralište, oko 1940. godine Trg kralja Petra Krešimira IV, lijevo Stančićeva, desno Šubićeva ulica, oko 1940. godine Trg kralja Petra Krešimira IV, oko 1938. godine
Trg kralja Petra Krešimira IV, oko 1940. godine Trg kralja Petra Krešimira IV. oko 1935.-1940. godine Trg kralja Tomislava 1961. godine Trg kralja Tomislava 1972. godina
Trg kralja Tomislava 1980. godine Trg kralja Tomislava oko 1935. godine Trg kralja Tomislava oko 1955. godine Trg kralja Tomislava oko 1955
Trg kralja Tomislava u jesen, pogled na Glavni kolodvor Trg kralja Tomislava zima 1945.-1946. godinu 1925. godine je utemeljeno Društvo za podizanje spomenika kralja Tomislava, koje je kiparu Frangeš-Mihanoviću povjerilo izradu istog. Kipar je 1930. godine izradio sadreni model, 1933.-1934.godine spomenik je izliven u bronci, a postolje je napravljeno 1940. godine. Tek 1947. godine spomenik je postavljen, ali reljefi na postolju i grb su dodani tek 1991. godine. Trg kralja Tomislava, 1957. godine Društvo za podizanje spomenika kralja Tomislava 1925. godine je kiparu Frangeš-Mihanoviću povjerilo izradu spomenika kralju Tomislavu. Kipar je 1930. godine izradio sadreni model, 1933.-1934.godine spomenik je izliven u bronci, a postolje je napravljeno 1940. godine. Tek 1947. godine spomenik je postavljen, ali reljefi na postolju i grb su dodani tek 1991. godine. Trg Kulina bana (današnji Trg žrtava fašizma) oko 1944. godine Trg ima iznimno zanimljivu povijest. Do 1927.godine. bio je to Trg N, od 1927.godine do 1941.godine Trg kralja Petra I. (Karađorđevića), za NDH Trg III, od 1943.godine Trg Kulina bana, od 1945.godine do 1990. godine Trg žrtava fašizma, od 1990.godine do 2000.godine Trg hrvatskih velikana, a 2000.godine mu je ponovno vraćeno ime Trg žrtava fašizma.
Trg Ladislava Pejačevića (današnji Britanski trg), Ilica, oko 1925. godine Trg Ladislava Pejačevića (današnji Britanski trg), oko 1915. godine Trg Ladislava Pejačevića (hrvatskog bana 1880-1883), razglednica oko 1930. godine Trg Marka Marulića 19
Trg Marka Marulića, oko 1935. godine Trg Marka Oreškovića (današnji Ribnjak), oko 1967. godine Trg maršala Tita (današnji Trg Republike Hrvatske) prije gradnje zgrade ŽELJPOH-a, oko 1955.-1960. godine Trg maršala Tita (današnji Trg Republike Hrvatske), Masarykova ulica, oko 1965. godine
Trg maršala Tita (današnji Trg Republike Hrvatske), Mažuranićev trg, oko 1965. godine Trg Maršala Tita (današnji Trg Republike Hrvatske), oko 1975. godine Trg Petra Preradovića 1919. godine Trg Petra Preradovića oko 1905. godine
Trg Petra Preradovića oko 1915. godine, kolorirana razglednica Trg Petra Preradovića oko 1915. godine Trg Petra Preradovića oko 1925. godine Trg Petra Preradovića oko 1930. godine
Trg Petra Preradovića oko 1930.-1935. godine Trg Petra Preradovića oko 1935. godine Trg Petra Preradovića, razglednica oko 1905 Trg Republike (danas Trg bana Jelačića), 1957. godine
Trg Republike (danas Trg bana Jelačića), Gradska kavana 1971. godina Trg Republike (danas Trg bana Jelačića), novogodišnje uređenje 1965. godine Trg Republike (danas Trg bana Jelačića), oko 1965. godine Trg Republike (današnji Trg bana Jelačića) prije 31. prosinca 1975. godine u ponoć kada je obustavljeno prometovanje preko Trga
Trg Republike (današnji Trg bana Jelačića) Smotra folklora, oko 1975. godine Trg Republike (današnji Trg bana Jelačića), 1967. godine Trg Republike (današnji Trg bana Jelačića), oko 1955. godine Trg Republike (današnji Trg bana Jelačića), oko 1960. godine
Trg Republike (današnji Trg bana Jelačića), oko 1965. godine Trg Republike (današnji Trg bana Jelačića), oko 1965.-1970. godine Trg Republike (današnji Trg bana Jelačića), oko 1967. godine Trg Republike (današnji Trg bana Jelačića), oko 1987. godine, Manduševac
Trg Republike (današnji Trg bana Jelačića), oko 1987. godine Trg Republike (Trg bana Jelačića), oko 1955. godine Trg Republike 1960-ih godina Trg Republike 1966. godine, smotra folklora
Trg Republike, danas Trg bana Jelačića, oko 1987. godina Trg žrtava fašizma, fontana, ulica Račkoga, oko 1960. godine Trg žrtava fašizma, oko 1967. godine Trg žrtava fašizma, oko 1970. godine
Trg žrtava fašizma, oko 1970.-1975. godine Trg žrtava fašizma, u pozadini ulica Socijalističke revolucije (današnja Zvonimirova), oko 1970.-1975. godine Trg žrtava fašizma, ulica Račkoga, oko 1980. godine Trga bana Jelačića, avionska snimka 1934. godine
Trgovačka kuća 'Kastner i Öhler' u Ilici 1930. godine Sedamdesetih godina 19. stoljeća Zagreb prvi put posjećuju bečki trgovci gospoda Carl Kastner i Herman Öhler, tražeći način da svoje ime i trgovačko poslovanje iz Beča prenesu i u Zagreb. Odsjedaju u reprezentativnom hotelu "K' caru austrijanskom" na početku Ilice. U Ilici broj 50 prvi su put istaknuli svoje ime: prva trgovina "Kastner i Öhler" otvorena je 1879. godine. Godine 1880. ta trgovačka tvrtka dijeli tragičnu sudbinu cijeloga Zagreba, razoran potres, pri čemu nesebično pomažu stradalima. Godine 1881. "Kastner i Öhler" odsjedaju u Mesničkoj ulici broj 1, a godinu dana kasnije u Ilici 16, približavajući se tako svojoj dugo priželjkivanoj i konačnoj adresi Ilica 4. Najprije će bečki trgovci poslovati samo u unajmljenom prizemnom prostoru da bi se 1889. godine prvi put pojavili kao vlasnici te zgrade na početku Ilice. Trgu bana Jelačića 1930. godine, čistači cipela Trnjanska cesta 1964. godine Trnjanska skela (četvrta po redu) na mjestu gdje je danas Most Slobode, oko 1955. godine Jedne proljetne večeri 1925. godine, Trnje se okupilo na obali Save, tamo gdje 'bu pristal' veliki brod, koji je plovio čak iz susjedne Slovenije u njihov grad. Oko 18 sati veliki crni brod približavao se »zemljanoj rivi«. Limena glazba je intonirala zaboravljeni austrougarski marš. Marko Goljak, otac četvoro djece, po zanimanju trgovac, došao je na ideju da postane prvi trnjanski kapetan. Nabavio je u Sloveniji staru drvenu skelu za prijevoz šljunka, unajmio limenu glazbu, obukao nekoliko djevojaka u narodnu nošnju i od Slovenije do Zagreba zaplovio Savom. Dočekalo ga je čitavo Trnje i priredili mu pravu zagorsku veselicu. Jednog dana skela Marka Goljaka raspala i potonula. »Trnjanska zajednica« nabavila je novu skelu. Potom je trgovac Đuro Fureš nabavio i treći »brod«.
Trnjanska skela 1956. godine Poslije rata, komunalno poduzeće općine Trnje nabavilo je novu »trnjansku skelu« s vrsnim kapetanom Lujom. Imala je mali salon s jednim stolom i dvije klimave stolice, poduže kormilo, jednog brodara a pristajala je uz pravu betonsku rivu. Prevozila je putnike, izletnike, kupače, kantare s mlijekom, kola i konje, brašno i šoder. Bilo je na njoj mjesta za 200 putnika ili četiri kola s konjima. Nažalost nije mogla ploviti ako je vjetar bio jak. Jednog jutra je nestala. Našli su je u blizini Siska. Bilo je i stradalih: dva čovjeka i četiri konja. Jednom prilikom je potonula s teretom brašna i šljunka, pa je vlasnik brašna tražio odštetu putem suda. Trnjanska skela, oko 1930. godine Trnje 1801. Trnje ima 112 stanovnika u 8 kuća (gotovo 15 po kući!) – Trnje čini grupa kuća oko današnjih ulica Prudi, Školska cesta i Kruge (na adresi Kruge 73, južno od Slavonske avenije, bio je nekad majur obitelji Kulmer) oko 1850. Petrinjska cesta je veza grada s Trnjem, Doljanska cesta veže Kruge s Petrinjskom cestom koja ide dalje do splavi. Na jug ide i Barutanski put, kasnije preimenovan u Cvjetnu cestu 1831.-1852. Radionica vojničkih kapa (nekad Petrinjska 58, poslije Koturaška 1, kasnije uklopljeno u Paromlin) 1862. Dolazi željeznica, linija Zidani Most-Zagreb-Sisak, Glavni kolodvor i željeznica prema istoku još ne postoji, ali rade se planovi 1862. Izgradnja Paromlina 1865. Otvara se Huttererovo kupalište na Savici 1870. Gradi se pruga za Budimpeštu 1877. Sagrađena ženska kaznionica na Savskoj (na teritoriju Trešnjevke, ali uz samu granicu s Trnjem) 1890. Izgrađen spoj kolodvora na željeznicu prema jugu (uz Koturašku cestu) 1889. Hutererovo kupalište preseljeno do Savskog mosta (veza na tramvaj) 1889. Nova regulatorna osnova, na Trnju ispod kolodvora planirana riječna luka 1892. Gradi se Glavni kolodvor 1893. Grade se željezničke radionice (kasnije pogoni tvrtke “Gredelj”) 1894. Regulacija potoka Medveščaka 1895. Sagrađena tvornica papira u Radničkoj. Trnsko, oko 1966. godine
Trnsko, Siget, Zagrebački velesajam i Aleja Borisa Kidriča (današnja Avenija grada Dubrovnika), oko 1966. godine Trnsko, u pozadini Siget, oko 1972. godine Tržnica ispred katedrale, Kaptol, oko 1905. godin Tuškanac, oko 1930.-1935. godine
Tuškanac, oko 1985. godine Tuškanac. Paviljon Tvornica 'Franck', Vodovodna ulica, oko 1925. godine Tvornica 'Iskra', Heinzelova ulica, oko 1960. godine
Tvornica 'Rade Končar', Fallerovo šetalište - Baštijanova, oko 1980. godine Tvornica 'Rade Končar', izgradnja hale A dovršena 1947. godine Tvornica 'Rade Končar', izrada rotora za HE Mariborski otok 1948. godine Tvornica 'Rade Končar', prva sjednica radničkog savjeta 5. kolovoza1950. godine
Tvornica 'Rade Končar', upravna zgrada, Fallerovo šetalište - Baštijanova ulica, oko 1980. godine Tvornica telekomunikacijskih uređaja 'Nikola Tesla', Moskovska 45 (današnja Krapinska ulica), oko 1980. godine Tvornica Ventilator, Radnička 32 1954. godine Ugao Ilice i Frankopanske 1938. godine fotkao Tošo Dabac
Ugao Ilice i Gundulićeve Ulaz u park Maksimir, oko 1930. godine Ulica Adolfa pl. Mošinskog (današnja Nazorova ulica), oko 1910. godine Ulica Adolfa pl. Mošinskoga, gradonačelnika Zagreba 1892-1904. godine (današnja ulica Vladimira Nazora), oko 1920. godine
Ulica Adolfa pl. Mošinskoga, gradonačelnika Zagreba 1892-1904. godine (današnja ulica Vladimira Nazora), oko 1930. godine Ulica Augusta Cesarca (lijevo), Stara Vlaška (desno), oko 1960.-1965. godine Ulica Benedikta Vinkovića, oko 1940. godine Ulica Božidara Adžije (današnja ulica kneza Mislava), oko 1975. godine
Ulica Ignjata Đorđića, oko 1930. godine Ulica Josipa Juraja Strossmayera (današnja Praška), oko 1925. godine Ulica Marije Valerije (danasnja Praška ulica), kolorirana razglednica Ulica Marije Valerije (današnja Praška), oko 1905. godine
Ulica Marije Valerije (današnja Praška), oko 1905.-1910. godine Ulica Marije Valerije (nazvana imenom najmlađe kćeri cara Franje Josipa i carice Elizabete (Sisi), Marije Valerije Matilde Amalije (1868. – 1924.)) probijena je 1866. godine i tako povezala Jelačićev i Zrinski trg. Ulica Marije Valerije (današnja Praška), oko 1912. godine Ulica Marije Valerije (današnja Praška), Zrinjevac, oko 1915. godine Ulica Medveščak 1930-ih godina
Ulica Moša Pijade (današnja ulica Medveščak), oko 1978. godine Ulica Pavla Radića, oko 1935. godine Ulica Pavla Radića, oko 1982. godine Ulica Pod zidom 1910. godine
Ulica Pod zidom, pogled prema katedrali, oko 1930. godine Ulica Proleterskih brigada (današnja Ulica grada Vukovara), 1967. godina Ulica Proleterskih brigada (današnja Ulica grada Vukovara), oko 1955.-1960. godine Ulica Proleterskih brigada (današnja Ulica grada Vukovara), oko 1960. godine
Ulica Račkoga, oko 1930. godine Ulica Račkoga, oko 1960.-1965. godine Ulica Račkoga, oko 1967. godine Ulica Račkoga, oko 1970.-1975. godine
Ulica Socijalističke revolucije (današnja Zvonimirova) . oko 1970. godine Ulica Socijalističke revolucije (današnja Zvonimirova), 1957. godina Ulica Socijalističke revolucije (današnja Zvonimirova), oko 1956. godine Ulica Svetice, Maksimirska cesta, Željeznička kolonija, 1944. godine
Ulica Tome Mikloušića 1925. godine Ulica Vasilija Nikolića (današnja Teslina), oko 1930.-1935. godine Umjetnicki paviljon 1920. godine Umjetnički paviljon, današnji Trg kralja Tomislava, oko 1920.-1925. godine
Umjetnički paviljon, Trg Franje Josipa (današnji Trg kralja Tomislava), oko 1910. godine Unutrašnjost hotela Lovački rog Ilica br. 14, 1905. godine Unutrašnjost teško oštećene Katedrale nakon potresa 1880. godine Uprave ZET-a (Remiza) u Savskoj cesti oko 1930. godine
Urari na Trgu bana Jelačića Urar Mate Barač preuzima od Mirka Novaka održavanje gradskih satova uoči drugog svjetskog rata do 1953. godine kada urar Lebarović preuzima održavanje. Uspinjača, tj. parna željeznica na željeznim užadima. Vodi iz donjega u gornji grad, na Strossmayerovo šetalište (fotografija lz 1922 g. A. Reiss i J. Čaklović) Službeno je puštena u pogon 8. listopada 1890., a s radom je počela 23. travnja 1893. godine. Isprva je bila na parni pogon koji je 1934. zamijenjen električnim. Uspinjača, Tomićeva ulica 1987. godine Uspijača je do danas u cijelosti zadržala prvobitni vanjski izgled i građevnu konstrukciju, a i većinu tehničkih svojstava koja su joj dali graditelji, zagrebačka je uspinjača zakonski zaštićena kao spomenik kulture. Održava ju i vodi Zagrebački električni tramvaj. Uspinjača, Tomićeva ulica, oko 1960. godine
Uspinjača, Tomićeva ulica, oko 1980. godine Uspinjača, Tomićeva ulica Zagrebačka uspinjača je javno prometalo koje spaja zagrebački Gornji i Donji grad. Donja stanica nalazi se u Tomićevoj ulici (koja izlazi na Ilicu), a gornja se stanica nalazi na Strossmayerovom šetalištu, podno kule Lotrščak. S prugom dugom 66 metara poznata je i kao jedna od najkraćih žičanih željeznica na svijetu namijenjenih javnom prometu. Varšavska 11. Hratska gradionca glazbala 1920. godine Obrt 'Ilinić' utemeljio je 1929. godine Marko Ilinić u Varšavskoj ulici br. 11 u Zagrebu. Marko Ilinić izučio je zanat kod svojeg brata Ivana Ilinića, koji je otvorio tvrtku još 1919. godine. Marka Ilinića naslijedio je njegov nećak Stjepan Ilinić, a njega današnji voditelj tvrtke Nenad Ružić. Ilinić je poslovao u Varšavskoj ulici od svojeg osnutka do 2003. godine, kada se preselio u svoje sadašnje sjedište u Zvonimirovoj ulici. Veduta. Najstariji sačuvani nacrt Zagreba, oko 1566. godine, Nicolo Angielini
Veduta. Pogled na Zagreb s istoka 1860-ih godina Veduta. Zagreb, 1639. godine, Johannes Ledentu Veduta. Zagreb, 1689. godine Veduta. Zagreb, 1729. (1738.) godine, M.A.Weiss
Veduta. Zagreb, 1792. godine, akvarel Ljudevita Bužana Izgled kule Lotrščak se može vidjeti i na akvarelu iz 1792. godine. Tada kula ima dva kata (gornji kat dva, donji jedan prozor), a na vrhu krova nalazi se i mali tornjić s baroknom lukavicom. Veduta. Zagreba na cehovskoj majstorskoj svjedodžbi iz 1796. godine Velika kavana na južnoj strani Trga bana Jelačića Vila Rebar, Gračani, oko 1960. godine
Vila Rebar, Gračani, oko 1967. godine Vinogradska ulica 1931. godine Visoka ulica, kuća u kojoj je svijet napustio skladatelj Ivan pl. Zajc Visoka ulica, najviša i jedina slijepa ulica Gornjega grada
Visoka ulica, palača Babočaj-Gvozdanović Visoka ulica Vitićev paviljon na Velesajmu (Paviljon br. 40), 1957. godine. Autor Tošo Dabac Vjesnikov neboder 30. listopada 2016
Vjesnikov neboder 2019. godine Vjesnikov neboder u izgradnji 1960. godine Vjesnikov neboder Vlaška ulica 1924. godine
Vlaška ulica oko 1920. godine Vlaška ulica, 30-ih godina Vlaška ulica, 1939. godina Vlaška ulica, kuća biskupskog vrtlara sagrađena 1790. godine
Vlaška ulica, oko 1915. godine Vlaška ulica, oko 1935. godine Vlaška ulica, Petrova crkva, 1861. godine Vlaška ulica, Vojna bolnica i Petrova crkva sa starim zvonikom
Vlaška ulica Vlaška, Kamaufova 1936. godine Vlaške 1929. godine. Foto Vladimir Horvat. Slikano sa zvonika župne crkve sv. Petra Vojarna Zrinskog, oko 1930.-1935. godine, Kolodvorska ulica (današnja ulica Republike Austrije)
Vrazovo šetalište 1864. godine. Otvoreno 1841. godine. Današnje ime dobiva 1851. godine nakon smrti Stanka Vraza Ispod Popovog tornja nalazilo se pusto i zapušteno zemljište. Na ideju za njegovim uređenjem došli su ilirski pjesnik Stanko Vraz i bivši upravitelj pošte Matija Pallain šetajući gornjogradskim ulicama. Matija Pallain osniva Društvo sjevernog šetališta i prikuplja potrebna financijska sredstva za uređenje novog šetališta. Za glavnog arhitekta angažiran je Bartol Felbinger. Vrazovo šetalište, kavana Palainovka Uređenje šetališta započelo je rušenjem sjevernih vratiju, koja su se još nazivala i "Frauneter" ili "Ženska vrata" te gradnjom kavane "Palainovka". Šetalište je otvoreno 1841. godine. Poslije Vrazove smrti 1851. godine šetalište dobiva ime po jednom od najvećih ilirskih književnika tog vremena i stanovnika Opatičke 18. Vrazovo šetalište Wilsonov trg (današnji Rooseveltov trg), oko 1935. godine
Zagrebački velesajam, oko 1965.-1970. godine Zagrebački velesajam, oko 1970. godine Zagrebački velesajam, oko 1983. godine Zagrebački velesajam, paviljon SAD-a, oko 1968. godine
Zagrebački velesajam, Savska cesta (današnji Tehnički muzej), oko 1952. godine Zahvaljujući tradiciji 'Zagrebačkog zbora' nakon drugog svjetskog Zagreb je jedan od pet europskih gradova s najstarijom velesajamskom tradicijom. Prvi poticaj za održavanje zbora dao je tadašnji gradonačelnik Milan Amruš, koji je dalekovidno, gotovo vizionarski, shvatio veliku njegovu važnost za daljnji razvoj grada, kao i značenje povezanosti grada sa sajmom. Zagrebački velesajam, Savska cesta (današnji Tehnički muzej), oko 1953. godine Zagrebački velesajam, Savska cesta (današnji Tehnički muzej), oko 1955. godine Zagrebački zbor 1926. godine, lokacija nekadašnje vojničke jahaonice, današnja Martićeva ulica. Zagrebački zbor nalazio se na prostoru omeđenom Martićevom, Klaoničkom (Bauerovom) i Tomašićevom ulicom. 14. studenog 1909. godine osnovan je Zagrebački zbor, preteča Zagrebačkog velesajma. Te godine grupa hrvatskih gospodarstvenika pokrenula je osnivanje društva Zagrebački zbor sa svrhom priređivanja izložbi i velikih sajmova te da se intenzivira razvoj svih grana industrije i gospodarstva općenito te ujedno podignu promet stranaca u gradu.
Zagrebački zbor, Martićeva ulica, 1930. godina Zagrebački zbor, Savska cesta, 1940. godina Zapruđe, 1967. i 2017. godine, Balokoviceva 1-13 Zapruđe, 1967. i 2017. godine, Balokovićeva 25-37
ZET linija Mihaljevac-Šestine 1954. godine. Autobus AEC 10T-T10. Fotografiju snimio fotograf Branko Luš Zgrada 'Assicurazioni Generali', 1940. godine Zgrada 'Assicurazioni Generali', Trg bana Jelačića 3, 1938–1939 Zgrada Assicurazioni Generali na Trgu bana Jelačića 3 /Tkalčićeva 1 sagrađena je 1938./1939. prema projektu Marcella Piacentinija. Nabusita, masivna i akontekstualna gradnja talijanskog fascio-racionalizma, trajno osporavana zbog svog formata i grubog zaklanjanja vidika na gornjogradsku akropolu, no ujedno izvrsne prostorne organizacije, posebice korisničke distribucije u parternoj zoni, s elegantnim detaljiranjem u skupocjenom materijalu. U prvom katu dviju glavnih fronti zgrade poslovne prostorije Udruženja hrvatskih arhitekata i Društva arhitekata Zagreba. Zgrada 'Assicurazioni generali', Trg bana Jelačića, oko 1940. godine
Zgrada 'Assicurazioni Generali', Trg bana Jelačića, Radićeva, Tkalčićeva, Splavnica Zgrada 'Assicurazioni generali', Trg Republike (današnji Trg bana Jelačića), oko 1975.-1980. godine Zgrada Hrvatskog sokola, Trg kralja Aleksandra (današnji Trg Republike Hrvatske), oko 1930. godine Zgrada kemijskog laboratorija na Strossmayerovom trgu
Zgrada pošte, Jurišićeva ulica, oko 1925. godine Zgrada pučkog kupališta na Međašnom (danas Kvaternikovom) trgu 1928. godine Zgrada Slavenske banke, Šoštarićeva ulica, arhitekt Hugo Ehrlich, oko 1930. godine Zgrada Sveučilišta, Trg kralja Aleksandra (današnji Trg Republike Hrvatske), oko 1935. godine
Zgrada zvonoljevaonice, Zvonarnička 3, srušena u jesen 1935. godine Na dijelu Zvonarničke ulice 1457. godine osnovana je najstarija zagrebačka ljevaonica zvona, ujedno i najstariji proizvodni pogon u Zagrebu. U ljevaonici zvona lijevala su se zvona za, gotovo, sve crkve od Drave, Dunava, Soče pa do mora. Tu je bilo odliveno i veliko zvono za Zagrebačku katedralu koje je još i danas u upotrebi. Poznata su imena mnogih zvonoljevača iz te prve ljevaonice zvona, jer bi se oni, bilo imenom ili nekakvim znakom, potpisali na svako zvono. Važno je istaknuti sljedeće majstore: Antuna Blazinu iz 16. stoljeća, koji je izuzetno umješno ugrađivao tonske vrijednosti u svoje proizvode, Franca Duboisa iz 17. stoljeća, Gašpara Francitija iz 18. stoljeća, Henrika Degena iz 19. stoljeća, autora velikog zvona na Zagrebačkoj katedrali, kao i posljednje vlasnike ljevaonice, Antuna Blazinu i Ivana Lebiša iz 20. stoljeća. Zgrada je srušena u jesen 1935 godine. Zgrada športskog društva Hrvatski Sokol i pjevačkog društva Kolo, izgrađena 1883. godine, kasnije plesnjak Tucman, Mažuranićev trg, oko 1970. godine Zgrade u ulici Proleterskih brigada od broja 228 do 236 izgrađene su dobrovoljnim radom od 1953 do 1957. godine Zračna luka Borongaj 1932. godine
Zračna luka Borongaj, oko 1930. godine Zračna luka Borongaj, oko 1942. godine Zračna luka Borongaj, vjerojatno travanj 1941. godine Zračna luka Pleso, 1975. godine
Zračna luka Pleso, kontrolni toranj Zračna luka Pleso, oko 1970.-1975. godine Zračna luka Pleso, oko 1975. godine, McDonell Douglas DC-9 Zračna luka Pleso, oko 1975. godine
Zračni snimak Zagreba i kazališne zgrade načinjen neposredno nakon uzleta balona 'Turul' 2. travnja 1905. godine Zrinjevac - Strossmaeyrov trg, oko 1930. godine Zrinjevac 1905. godine, razglednica Zrinjevac 1907. godine, kolorirana razglednica
Zrinjevac 1970-ih godina Zrinjevac Bolleova fontanau obliku gljive (vrganja) 1893. – fontana u obliku dvostruke gljive - "Bolléov vrganj" Zrinjevac palača Matice hrvatske 1887. – izgrađena palača Matice hrvatske (između Matičine i Hatzove ulice) Zrinjevac u plamenu, srpsko raketiranje Zagreba 1995. godine Zločinački napad 3. svibnja 1995. Srpski pobunjenici ispalili se raketu tipa Orkan i na Zrinjevac.
Zrinjevac, 1905. godina, kolorirana razglednica Zrinjevac, Američka čitaonica oko 1975.-1980. godine Zrinjevac, Arheoloski muzej 2018. godine Zrinjevac, Arheološki muzej, oko 1980. godine
Zrinjevac, bista Augusta Šenoe. Nalazi se iza HAZU-a, na istočnom dijelu Strossmayerovog trga Zrinjevac, bista Nikole Šubića Zrinskog. Pokraj zgrade HAZU na zelenom valu (zapadna strana) Zrinjevac, bista Ruđera Boškovića. Pokraj zgrade HAZU na zelenom valu (istočna strana) Zrinjevac, drvored 1925. godine
Zrinjevac, drvored platana Zrinjevac, fontana i paviljon Na mjestu glazbenog paviljona nalazio se zdenac, a 1888. i privremena fontana s vodoskokom visokim 30 metara. Zrinjevac, fontana, HAZU Zrinjevac, fontana
Zrinjevac, glazbeni paviljon 1892. – Glazbeni paviljon (Bollé) darovao je židovski veletrgovac i poduzetnik Prister. Zrinjevac, istočna strana Zrinjevac, južna strana bista Andrije Medulića Zrinjevac, južna strana bista Ivana Kukuljevića Sakcinskog
Zrinjevac, južna strana bista Ivana Mažuranića Zrinjevac, južna strana bista Julija Klovića Zrinjevac, južna strana bista Krsta Frankopana Zrinjevac, južna strana bista Nikole Jurišića
Zrinjevac, južna strana, fontane blizanci, 1903. godine Zrinjevac, Kad zaigra mečka Prvi snijeg, zimski kaputi, i u pozadini zagrebački klinci u kratkim ljetnim hlačicama. Zrinjevac, kavana Zagreb u prizemlju palače Ožegović 1925. godine Zrinjevac, meteo-stup 2007. godine 1884. – na sjevernoj se strani trga uzdiže Meteorološki stup, kojega je gradu poklonio zagrebački Židov, vojni liječnik dr. Adolf Holzer, a napravljen je od mramora iz Istre, prema nacrtima Hermanna Bolléa.
Zrinjevac, meteo-stup 2016. godine Zrinjevac, oko 1905. godine, kolorirana razglednica Zrinjevac, oko 1905. godine Zrinjevac, oko 1910. godine, u prednjem dijelu Nikolićeva ulica (današnja Teslina), u pozadini Sudnička ulica (današnja Amruševa), oko 1910. godine
Zrinjevac, oko 1910. godine Zrinjevac, oko 1920. godine Zrinjevac, oko 1925.-1930. godine Zrinjevac, oko 1935. godine A
Zrinjevac, oko 1935. godine Zrinjevac, oko 1940. godine Zrinjevac, Palača Ožegović na uglu Berislavićeve i Zrinskoga trga 2011. godine 1873. – probijena Berislavićeva ulica (od Gajeve do Zrinjevca) Zrinjevac, park 2017. godine
Zrinjevac, park fontane blizanci Zrinjevac, park ispred palače HAZU Zrinjevac, prema Hebrangovoj ulici Zrinjevac, sjeverna strana trga 1895. godine
Zrinjevac, spomenik Juraju Juliju Kloviću, rođenom 1498. u Grižanih u Vinodolu, umro u Rimu god. 1578. godine Julije Klović je najznamenitiji slikar minijatura (sitnoslikarstva) renesansnog razdoblja. Za kardinala Alessandra Farnesea izradio je molitvenu knjigu džepnog formata (110 x 173 milimetara) - Časoslov Farnese - posvećenu Blaženoj Djevici Mariji. Uresio ju je s trinaest parova minijatura, što se pružaju preko cijelih i nasuprotnih stranica. Nazvana je «Čudo Rima» i «sikstinska kapela džepnog formata». Danas se čuva u Pierpont Morgan Library u New Yorku. Zrinjevac, Trg Nikole Šubića Zrinskog, panorama 1891. godine Zrinjevac, zapadna strana 1014. godine Zrinjevac, zapadna strana oko 1930. godine
Zrinjevac, zapadna strana Zrinjevac, židovske palače 1892.- palača industrijalca Schlesingera (od 1907. Svratište Palace Hotel) 1898.- palača Honigsberg (danas HBOR) Zvonimirova ulica s pogledom prema Trgu Kulina bana, 1944. godine Zvonimirova ulica, kod Klaoničke ulice (današnja Baurerova), oko 1930.-1935. godine
Zvonimirova ulica, oko 1938. godine A Zvonimirova ulica, oko 1938. godine B Zvonimirova ulica, oko 1938. godine C Zvonimirova ulica, oko 1940. godine A
Zvonimirova ulica, oko 1940. godine B Zvonimirova ulica, oko 1943. godine Zvonimirova, raskrižje sa Šubićevom 1968. godine Zzagreb iz zraka
ZZagreb.Plan grada