header

Broj posjeta u 2005. godini: 16982

Novosti
Herztzov generator valova
Teslin transformator
Koenigov aparat i orgulje
Kontakt
Priprema i zbirka Fizičkog odsjeka
 
VIDEO GALERIJA
TJEDNA FIZIKE
 
PREGLED DOGAĐANJA U TJEDNU FIZIKE
 
PREZENTACIJE S PREDAVANJA
 
Za praćenje streama:
 
Media player classic
 
Real Alternative - dotatak za pregledavanje streama - preporučujemo kao bolju alternativu Real playera
 
 
Akcije su dio FP6 projekta #516938 WYP2005 EUROPE

hfd

 

Galerija fotografija

Heinrich Rudolf Hertz rodio se 22. veljače 1857. u Hamburgu u obitelji uglednog pravnika. Od ranog djetinjstva pokazivao je sposobnosti "čuda od djeteta". Školovanje je započeo u privatnoj školi. Imao je sposobnost i interes za sve osim za glazbu. Osim matematike, stranih jezika i prirodnih znanosti volio je stolarsku i tokarsku vještinu. Kod kuće je imao potreban alat i izrađivao aparate za prirodoznanstvene predmete. U tome se prilično usavršio što je vješto koristio u svom kasnijem istraživačkom radu. Maturirao je 1875. godine. Kako bi lakše odlučio o svom budućem zanimanju odlazi na godinu dana u jedan konstruktorski ured u Frankfurtu. Po povratku iz jednogodišnje vojne službe nastavlja studij na Visokoj tehničkoj školi u Munchenu i sluša predavanja iz matematike i fizike na sveučilištu. 1878 shvaća da je njegov interes ipak znanstveni rad i odlazi u Berlin na studij fizike gdje počinje njegova znanstvena karijera.   hertz

Još tijekom studija Hertz započinje sa istraživačkim radom u fizikalnom laboratoriju sveučilišta. Tada je bio običaj postavljati zadatak za nagradu Sveučilišta. Hertz je rado prihvatio zadatak koji je postavio njegov mentor Helmholtz. Radilo se o mjerenju energije nabijene čestice u gibanju. Za taj rad Hertz je sam izradio pribor i proveo mjerenja koja su se izvanredno slagala sa proračunima. Osvojio je nagradu uz velike pohvale komisije. Imao je 22 godine. Taj rad pobudio je u njemu interes za probleme elektrodinamike koji ga je i doveo do otkrića elektromagnetskih valova. Doktorsku disertaciju obranio je 1880. U komisiji su mu sjedili Helmholtz i Kirchhoff. Zapisnik obiluje pohvalama njegovim odgovorima. Dobiva doktorsku titulu berlinskog sveučilišta.

Naslov koji je stekao otvorio je Hertzu mnoga vrata, ali je on izabrao ostati kao asistent profesora Helmholtza. Počinje razdoblje njegova izuzetno predanog rada na istraživanjima različitih problema. Tri godine kasnije odlučuje prihvatiti mjesto privatnog docenta na Sveučilištu u Kielu kao priliku za napredovanje. U tom se razdoblju najviše posvetio teorijskoj fizici, posebice elektrodinamici. U svom je stanu uredio mali laboratorij sa uređajima uglavnom vlastite izrade. U Berlinu je savladao vještinu eksperimentalnog istraživanja, a u Kielu se upotpunio teorijskim znanjima. Sve je bilo spremno za velika otkrića. 1885 dobiva poziv za mjesto redovnog profesora na Visokoj tehničkoj školi u Karlsruhenu na koje nastupa 1885.Godine provedene u Karlsruheu nisu mu bile uspješne samo na znanstvenom, već i na privatnom planu. Oženio se sa Elizabeth Doll koja mu je bila velika pomoć, puna razumijevanja za njegov rad. Imali su dvije kćeri.

U svome djelu "Zrake električne sile" 1888. Hertz potvrđuje Maxwellovu teoriju. Time je završen dugi put razvoja valne teorije svjetlosti otkako je Christian Huygens 1678 postavio njene osnove kao hipotezu. 1845 Faraday otkriva utjecaj elektriciteta i magnetizma na ravninu polarizacije što je bio prvi dokaz veze svjetlosti i elektromagnetizma. Maxwell daje teorijsku osnovu a Hertz svojim sjajnim pokusima daje konačnu sliku svjetlosti kao "elektrodinamičkog vala", kako on to zove.

1888. mogao je birati mjesto profesora na tri sveučilišta: u Giessenu, u Bonnu ili u Berlinu. Odabrao je Bonn i došao na mjesto R.Clausiusa koji je te godine umro. Smatrao je da će u Bonnu imati više vremena za znanstveni rad. Mnogo vremena provodi u uređivanju i opremanju laboratorija za koji drži da je prilično zapušten. Stekao je ogroman znanstveni ugled - često ga posjećuju mnogi znanstvenici zainteresirani za njegova otkrića.

No stvari kreću po zlu. Jedna neizliječena infekcija uzrokovala je 1892. pogoršanje njegova zdravstvenog stanja. 1893 podnio je nekoliko operacija nakon čega je nastuplio izvjesno poboljšanje, tako da je ujesen počeo sa radom. 7.prosinca održao je svoje zadnje predavanja. Umro je 1.siječnja 1894. od općeg otreovanja krvi, u 37. godini života.

 

 

code & design: Ivan Lesić